8.1.2014.(7450.)
Dobro jutro i ugodan dan,
NAŠE BARBARSKO VANJSKO I UNUTRAŠNJE OKRUŽENJE: Oni koji razbijaju jezične ploče, vozila … idu na ruku Agresoru, koji tvrdi kako se njegov Narod kod nas ugrožava – to što Agresor planira nova masovna ubijanja, ogromne pljačke, masovne napade na žene, kao do i od Drugog svjetskog rata, za koja barbarstva ostaje nekažnjen, o tome se premalo priča. Nakon lažnih optužbi, Agresoru uspijeva ishoditi popuste, mogućnost pljačke naših poduzeća: “Merkator” hoće novce “Agrokora”, Srpski “kralj šećera” hoće “Podravku” – to je Vanjski neprijatelj – Unutrašnji neprijatelj, kao Samoborski vijčani patuljak “Div”, hoće cijelu Obalu, Brodogradilišta…
O NENARODNOM USTAVU, SINDIKATIMA, IZBORIMA, ZDRAVLJU, HUMANITARNOJ “POMOĆI”, O VJERSKIM ZAJEDNICAMA: Ustav je skrojen po mjeri političke klase i monarhijskog fašističkog privatnog sektora: zato što znaju da su neNarodni, i da im Većina Nikad neće izaći na njihove “izbore”, jer je to njihov izbor, a ne naš izbor, oni su tu činjenicu i upisali u neNarodni Ustav: koliko god malo birača izašlo na izbore za Predsjednika, Sabor/Vladu …,na referendum, Vlastima je dovoljno – zato imaju svoju Javnu tv koja vrlo često objavljuje koliko je koji političar popularan – koliko god bio popularan Javnoj tv, svi su izabrani na neNarodnim izborima – dakle, PLAN 21 mora izmijeniti Ustav.
Ustav štiti “vjerske zajednice”, mada sve strane Crkve (sve su Crkve nama strane) osporavaju svima pravo na Ravnopravnost i Socijalnu pravdu.
“Ustav” onemogućava pravo na besplatno zdravstvo, ali ako bi netko htio pružiti humanitarnu pomoć, e to se ne smije odbiti – naravno, jer “humanitarnu pomoć” za Zapad obavlja NATO vojska, koja nakon davanja “pomoći” osniva vojne baze. Osim toga, “Ustav” vojsci i policiji može onemogućiti sindikalna okupljanja – političke neNarodne klase ne mogu računati da će s tom mjerom uspjeti spriječiti pravodobnu obranu Države od Vanjskog i Unutrašnjeg neprijatelja, jer naša Narodna Fronta se ne može razoružati, za što imamo bezbroj dokaza, do i od Drugog svjetskog rata – dakle, PLAN 21 mora štošta promijeniti u Ustavu – jučer sam opet prepravljao Ustav, i te popravke, kako ih ja vidim, objavljujem.
SDP-u PRIJETE I BACAJE BOMBE ?!: Ministrici Opačić su upućene prijetnje, a u dvorište SDP-ove gradske vijećnice (Rijeka, Bakar, selo Krasica) bačena ručna bomba ?!
ZAPAD OBMANJUJE JAVNOST O FBiH: Govoreći o potrebi “poboljšanja” RTV-a, Stefan Fuele je rekao kako je to u interesu “konstitutivnih naroda” i time je obmanuo Javnost, jer je FBiH pobijedila Srbiju u Domovinskom ratu (kao i u 2.svjetskom ratu) i zato Srbija mora otići iz FBiH – u FBiH prevladava FBiH ijekavsko-štokavski jezik FBiH Savsko-Jadranskih Slavena.
MINSKA POLJA će se uklanjati u 7 županija, u Dubrovačko-Neretvanskoj, Vukovarsko –Srijemskoj, Ličko-Senjskoj, Osječko-Baranjskoj, Požeško-Slavonskoj i Zadarskoj županiji.
SARAJEVO: GRAĐANI NEMAJU NOVACA ZA KOMUNALNA PLAĆANJA ?!
MOSTAROM I SLAVONSKIM BRODOM ŠIRI SE SVRAB: - rečeno je kako je to bolest siromošnih, i kako je oboljelima neugodno ići liječnicima - Zaraznu bolest svrab potrebno je liječiti, tvrde liječnici.
“DOBRO DA SE KUĆI ZADUŽUJEMO” (???), kažu Političari za Autoceste, prenosi Javna tv i time opet obmanjuje Javnost kako je Država siromašna, kako nema novaca, kako je Država prisiljena posuđivati – Država nikad “nema” novaca, ako ćete ići pitati Državu – kako će onda isplatiti kamate ? – Novim obveznicama ? – HDZ je oduševljen s tim potezom, jer njegovih 260 lopovskih milijardera neće morati vraćati oteto.
JUŽNI SUDAN: Započeli pregovori za okončanje borbi.
LEDOLOMCI NA ANTARKTICI: Nakon što je SAD odlučio poslati svoj ledolomac, Kineski ledolomac je odlučio otići s Antarktike i ostaviti ledolomac “Akademik Šokalski” na “cjedilu” – i to mi je neki saveznik, ta Kina.
Dodatak: moj prijedlog za izmjenu Ustava:
USTAV ZAJEDNICE REPUBLIKA
ZAJEDNICU REPUBLIKA čine glavni grad Zagreb, sve županije / republike, te stare republike Dubrovnik, Labin i Muć.
I. IZVORIŠNE OSNOVE
Sredinom prvog tisućljeća odselili smo se s područja između Sjevernog i Crnog mora i doselili se na područje između rijeke Save i Jadrana, a svoju državnu opstojnost i samostalnost zahvaljujemo svesrdnoj pomoći Slavenske Sjevernomorsko - Crnomorske države, našem Jadransko-Panonskom ijekavsko - štokavskom jeziku, te socijalnoj politici.
ZAJEDNICA REPUBLIKA se ustanovljuje kao država Panonsko - Jadranskog ijekavsko - štokavskog Slavenskog naroda i država svih nacionalnosti: Bošnjaka, Bugara, Crnogoraca, Čeha, Hrvata, Makedonaca, Poljaka, Slavonaca, Slovaka, Slovenaca, Rusa, Rosina, Srba i Ukrajinaca, Bilogoraca, Dalmatinaca, Istrana, Istrijana, Ličana, Moslavaca, Međimuraca, Primoraca, Posavaca, Prigoraca, Zagoraca, Žumberčana, te Albanaca, Austrijanaca, Mađara, Nijemaca, Roma, Rumunja, Talijana, Turaka, Vlaha, Židova i drugih, koji su državljani Republike, kojima se jamči ravnopravnost i ostvarivanje nacionalnih prava, u skladu s Poveljom UN-a.
ZAJEDNICA REPUBLIKA oblikuje se i razvija kao suverena i demokratska država, u kojoj se jamče i osiguravaju ravnopravnost, slobode i prava čovjeka i državljana, te promiče njihov privredni i kulturni napredak i socijalno blagostanje, sukladno temeljnim načelima UN-a.
II. TEMELJNE ODREDBE
Članak 1.
ZAJEDNICA REPUBLIKA je jedinstvena i nedjeljiva demokratska i socijalna država.
U Zajednici Republika vlast proizlazi iz Naroda i pripada Narodu, kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana.
Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem.
Članak 2.
Suverenitet Zajednice Republika neotuđiv je, nedjeljiv i neprenesiv.
Suverenitet Zajednice Republika se prostire nad njezinim kopnenim područjem, rijekama, jezerima, prokopima, unutrašnjim morskim vodama, teritorijalnim morem, te zračnim prostorom iznad tih područja.
Država ostvaruje, sukladno s UN-ovim međunarodnim pravom, suverena prava i jurisdikciju u morskim područjima i u podmorju Jadranskoga mora izvan državnoga područja, do granica sa susjedima.
Sabor ili Narod neposredno, samostalno, u skladu s Ustavom i zakonom, odlučuje o uređivanju privrednih, pravnih i političkih odnosa.
Članak 3.
Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekove okoline, najviše su vrijednosti države, i temelj za
tumačenje Ustava, s kojim se vrijednostima Država suprotstavlja Monarhiji i privatnom sektoru.
Članak 4.
Vlast se temelji na načelu trodiobe vlasti, na zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast, a ograničena je Ustavom zajamčenim pravom na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu.
Načelo trodiobe vlasti uključuje oblike međusobne suradnje i uzajamne provjere nositelja vlasti propisane Ustavom i zakonom.
Članak 5.
Zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom.
Svatko je dužan držati se Ustava i prava i poštivati pravni poredak.
Članak 6.
Osnivanje političkih stranaka je slobodno.
Unutarnje ustrojstvo političkih stranaka mora biti sukladno temeljnim ustavnim demokratskim načelima.
Stranke moraju javno polagati račun o porijeklu svojih sredstava i imovine.
Protuustavne su političke stranke koje svojim programom ili nasilnim djelovanjem smjeraju podrivanju slobodnog demokratskog poretka ili ugrožavaju Državu.
O protuustavnosti odlučuje Ustavni sud.
Zakonom se uređuje položaj i financiranje političkih stranaka.
Članak 7.
Zaštitu suvereniteta i neovisnosti, te obrani teritorijalne cjelovitosti mogu pružiti i države saveznice, Zajednica neovisnih država, Slavenska ZND.
Vojska štiti njen suverenitet i neovisnost, te brani njezinu teritorijalnu cjelovitost.
Vojska može prijeći državne granice na poziv UN-a i Slavenske ZND-a, a na temelju odluke Vlade, uz prethodnu suglasnost Predsjednika države i Sabora.
Vojska pomaže UN-u u pružanju humanitarne pomoći, na temelju odluke Vlade, uz prethodnu suglasnost Predsjednika države i Sabora.
U slučajevima predviđenim u člancima 17. i 100. Ustava, vojska može, kada zatreba, pomagati policiji i drugim državnim tijelima.
Vojska može pomagaati i u protupožarnoj zaštiti, spašavanju i u nadzoru i zaštiti prava Države na moru.
Obrambeni sustav, zapovijedanje, upravljanje i demokratski nadzor nad vojskom, uređuje se Ustavom i zakonom.
Članak 8.
Država se granice smiju mijenjati samo odlukom Sabora.
Članak 9.
Državljanstvo, njegovo stjecanje i prestanak, uređuje se zakonom.
Državljanin Zajednice Republika ne može biti prognan iz Države, niti mu se može oduzeti državljanstvo, a ne može biti ni izručen drugoj državi, osim kad se mora izvršiti odluka o izručenju ili predaji donesena u skladu s UN-om.
Članak 10.
Država štiti prava i interese svojih državljana koji žive ili borave u inozemstvu i podržava njihove veze s domovinom.
Našim državljanima u drugim državama jamči se osobita skrb i zaštita.
Članak 11.
Državni Grb je povijesni grb, čija je osnovica 25 naizmjeničnih crvenih i bijelih (srebrnih) polja.
Zastava ZAJEDNICE REPUBLIKA sastoji se od tri boje: crvene, bijele i plave, s povijesnim grbom u sredini.
Himna ZAJEDNICE REPUBLIKA je "Hej Slaveni".
Opis povijesnoga grba i zastave, tekst himne, te upotreba i zaštita tih i drugih državnih znamenja, uređuje se zakonom.
Članak 12.
U ZAJEDNICI REPUBLIKA službeni je jezik Jadransko - Panonsko Slavenski ijekavsko - štokavski jezik i latinično pismo.
III. ZAŠTITA LJUDSKIH PRAVA I TEMELJNIH SLOBODA
1. Zajedničke odredbe
Članak 14.
U ZAJEDNICI REPUBLIKA svi uživaju prava i slobode, neovisno o rasi, boji kože, spolu, jeziku, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.
Svi su pred zakonom jednaki.
Članak 15.
U ZAJEDNICI REPUBLIKA jamči se ravnopravnost pripadnicima svih nacionalnih manjina.
Ravnopravnost i zaštita prava nacionalnih manjina uređuje se ustavnim zakonom, koji se donosi po postupku za donošenje organskih zakona.
Zakonom se može, pored općeg biračkog prava, pripadnicima nacionalnih manjina osigurati posebno pravo da biraju svoje zastupnike u Sabor.
Pripadnicima svih nacionalnih manjina jamči se sloboda izražavanja nacionalne pripadnosti, slobodno služenje svojim jezikom ipismom i kulturna autonomija.
Članak 16.
Slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi, te pravni poredak, javni moral i zdravlje.
Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.
Članak 17.
U doba ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti države, te velikih prirodnih nepogoda, pojedine slobode i prava zajamčena Ustavom mogu se ograničiti.
O tome odlučuje Sabor s dvotrećinskom većinom svih zastupnika, a ako se Sabor ne može sastati, na prijedlog Vlade i Saborskih odbora, uz supotpis predsjednika Vlade, predsjednik Države.
Opseg ograničenja mora biti primjeren naravi pogibelji, a za posljedicu ne može imati nejednakost osoba s obzirom na rasu, boju kože, spol, jezik, ili nacionalno podrijetlo.
Niti u slučaju neposredne opasnosti za opstanak države ne može se ograničiti primjena odredbi ovoga Ustava o pravu na život, zabrani mučenja, surovog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, o pravnoj određenosti kažnjivih djela i
kazni, te o slobodi misli.
Članak 18.
Jamči se pravo na žalbu protiv pojedinačnih pravnih akata donesenih u postupku prvog stupnja pred sudom ili drugim ovlaštenim tijelom.
Pravo na žalbu može biti iznimno isključeno u slučajevima određenima zakonom, ako je osigurana druga pravna zaštita.
Članak 19.
Pojedinačni akti državne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti, moraju biti utemeljeni na zakonu.
Jamči se sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti.
Članak 20.
Tko se ogriješi o odredbe ovoga Ustava o temeljnim slobodama i pravima čovjeka i državljanina, osobno je odgovoran i ne može se opravdati višim nalogom.
2. Osobne i političke slobode i prava
Članak 21.
Svako ljudsko biće ima pravo na život.
U ZAJEDNICI REPUBLIKA nema smrtne kazne.
Članak 22.
Čovjekova je sloboda i osobnost nepovrediva.
Nikome se ne smije oduzeti ili ograničiti sloboda, osim kada je to određeno zakonom, o čemu odlučuje sud.
Članak 23.
Nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvom obliku zlostavljanja ili, bez svoje privole, liječničkim ili znanstvenim pokusima.
Zabranjen je prisilni i obvezatni rad.
Članak 24.
Nitko ne može biti uhićen ili pritvoren bez pismenoga, sudbenog i na zakonu utemeljenog naloga.
Takav nalog mora biti pročitan i uručen uhićeniku prilikom oduzimanja slobode.
Bez sudskog naloga policija može, uz obavezu da je odmah preda sudu, privesti osobu, protiv koje postoji osnovana sumnja da je počinila teško kazneno djelo, određeno zakonom.
Privedena osoba mora odmah, na način njoj razumljiv, biti obaviještena o razlozima privođenja, te o svojim pravima, utvrđenima zakonom.
Svaka se osoba, koja je privedena ili pritvorena, ima pravo žaliti sudu, koji će bez odgode odlučiti o zakonitosti lišenja slobode.
Članak 25.
Sa svakim se pritvorenikom i zatvorenikom - osuđenikom mora postupati čovječno i poštivati njegovo dostojanstvo.
Tko je god pritvoren i optužen zbog kaznenog djela, ima pravo u najkraćem roku, određenom zakonom, biti izveden pred sud i u zakonskom roku oslobođen ili osuđen.
Pritvorenik se, uz zakonsko jamstvo, može pustiti da se brani sa slobode.
Svatko tko je bio nezakonito lišen slobode ili osuđen ima, u skladu sa zakonom, pravo na odštetu i javnu ispriku.
Članak 26.
Svi su državljani, kao i stranci, jednaki pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima, koja imaju javne ovlasti.
Članak 27.
Odvjetništvo, kao samostalna i neovisna služba, osigurava svakome pravnu pomoć, u skladu sa zakonom.
Članak 28.
Svatko je nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo, dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi krivnja.
Članak 29.
Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela.
U slučaju sumnje ili optužbe zbog kažnjivog djela, osumnjičenik, okrivljenik ili optuženik ima pravo:
-da u najkraćem roku bude obaviješten potanko i na jeziku koji razumije, o naravi i razlozima optužbe koja se diže protiv njega i o dokazima koji ga terete;
-da ima odgovarajuće vrijeme i mogućnost za pripremu obrane;
-na branitelja i nesmetan o uspostavljanje veze s braniteljem, i s tim pravom mora biti upoznat;
-da se brani sam ili uz branitelja po vlastitom izboru, a ako nema dovoljno sredstava da plati branitelja, ima pravo na besplatnog branitelja, pod uvjetima propisanim zakonom;
-da mu se sudi u njegovoj nazočnosti, ukoliko je dostupan sudu;
-da ispituje ili dade ispitati svjedoke optužbe i da zahtijeva da se osigura nazočnost i ispitivanje svjedoka obrane pod istim uvjetima kao i svjedoka optužbe;
-na besplatnu pomoć tumača, ako ne razumije ili ne govori službenim jezikom.
Osumnjičenika, okrivljenika i optuženika se ne smije siliti da prizna krivnju.
Dokazi pribavljeni na nezakonit način ne mogu se koristiti u sudskom postupku.
Kazneni postupak može se pokrenuti samo pred sudom, na zahtjev ovlaštenog tužitelja.
Članak 30.
Kaznena osuda za teška i osobito nečasna kaznena djela, može, u skladu sa zakonom, imati za posljedicu gubitak stečenih ili zabranu stjecanja na određeno vrijeme nekih prava na obavljanje određenih poslova, ako to zahtijeva zaštita pravnog poretka.
Članak 31.
Nitko ne može biti kažnjen za djelo koje prije nego je počinjeno nije bilo utvrđeno zakonom ili UN-ovim međunarodnim pravom kao kazneno djelo, niti mu se može izreći kazna koja nije bila određena zakonom.
Ako zakon nakon počinjenog djela odredi blažu kaznu, odredit će se takva kazna.
Nikome se ne može ponovno suditi, niti ga se može kazniti u kaznenom postupku za kazneno djelo za koje je već
pravomoćno oslobođen ili osuđen, u skladu sa zakonom.
Samo se zakonom, u skladu s Ustavom i s UN-om, mogu propisati slučajevi i razlozi za obnovu postupka iz stavka 2. ovoga
članka.
Ne zastarijevaju kaznena djela ratnog profiterstva, kao ni kaznena djela iz procesa pretvorbe i privatizacije, počinjena za vrijeme Domovinskog rata, ratnog stanja i neposredne ugroženosti neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti države, propisana
zakonom, ili ona koja ne zastarijevaju prema UN-ovom međunarodnom pravu.
Imovinska korist, ostvarena s tim nedjelima ili povezana s njima, oduzet će se.
Članak 32.
Svatko tko se zakonito nalazi na teritoriju ZAJEDNICE REPUBLIKA ima pravo slobodno se kretati i birati boravište.
Svaki državljanin ZAJEDNICE REPUBLIKA ima pravo u bilo koje doba napustiti teritorij države i naseliti se trajno ili privremeno u inozemstvu i bilo kada se vratiti u domovinu.
Pravo kretanja na teritoriju ZAJEDNICE REPUBLIKA, pravo ulaska u nju i izlaska iz nje može se iznimno ograničiti zakonom, ako je to nužno radi zaštite Države, ili zdravlja, prava i sloboda drugih.
Članak 33.
Strani državljanin i osobe bez državljanstva mogu dobiti utočište u ZAJEDNICI REPUBLIKA, osim ako su progonjeni za nepolitičke zločine i djelatnosti, oprečne temeljnim načelima međunarodnog prava UN-a.
Stranac koji se zakonito nalazi na teritoriju ZAJEDNICE REPUBLIKA, ne može biti protjeran ni izručen drugoj državi, osim kad se mora izvršiti odluka donesena u skladu s UN-om.
Članak 34.
Dom je nepovrediv.
Samo sud može obrazloženim pismenim nalogom, utemeljenim na zakonu, odrediti da se dom ili drugi prostor pretraži.
Pravo je stanara da on ili njegov zastupnik i uz obavezno prisustvo dva svjedoka, budu nazočni pri pretrazi doma ili drugoga prostora.
U skladu s uvjetima što ih predviđa zakon, policijske vlasti mogu i bez sudskog naloga ili privole držatelja stana ući u dom ili prostorije, te izvršiti pretragu bez nazočnosti svjedoka, ako je to neophodno radi izvršenja naloga o pritvaranju ili radi
hvatanja počinitelja kaznenog djela, odnosno otklanjanja ozbiljne opasnosti po život i zdravlje ljudi ili imovinu većeg opsega.
Pretraga radi pronalaženja ili osiguranja dokaza za koje postoji osnovana vjerojatnost da se nalaze u domu počinitelja kaznenog djela, može se poduzeti samo u nazočnosti svjedoka.
Članak 35.
Svakome se jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti.
Članak 36.
Sloboda i tajnost dopisivanja i drugih načina izmjene mišljenja i podataka, zajamčena je i nepovrediva.
Samo se zakonom mogu propisati ograničenja nužna za zaštitu sigurnosti države ili provedbu kaznenog postupka.
Članak 37.
Svakom se jamči sigurnost i tajnost osobnih podataka.
Bez dopuštenja ispitanika, osobni se podaci mogu prikupljati, obrađivati i koristiti samo uz uvjete određene zakonom.
Zakonom se uređuje zaštita podataka, te nadzor nad djelovanjem informatičkih sustava u državi.
Zabranjena je korištenje osobnih podataka suprotno utvrđenoj svrsi njihovog prikupljanja.
Članak 39.
Zabranjeno je i kažnjivo svako pozivanje ili poticanje na rat ili upotrebu nasilja, na nacionalnu, rasnu mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti.
Članak 40.
Jamči se sloboda savjesti i slobodno javno očitovanje drugog uvjerenja.
Članak 41. se briše – o vjerskim zajednicama.
Članak 42.
Svakome se priznaje pravo na javno okupljanje i mirni prosvjed , u skladu sa zakonom.
Članak 43.
Svakome se jamči pravo na slobodno udruživanje radi zaštite njihovih probitaka ili zauzimanja za socijalna, privredna, politička, nacionalna, kulturna ili druga uvjerenja i ciljeve.
Radi toga svatko može slobodno osnivati sindikate i druga društva, uključivati se u njih ili iz njih istupati, u skladu sa zakonom.
Pravo slobodnog udruživanja ograničeno je zabranom nasilnog ugrožavanja demokratskoga ustavnog poretka, te neovisnosti, jedinstvenosti i teritorijalne cjelovitosti Jadransko Panonske Slavenske Republike.
Članak 44.
Svaki državljanin ZAJEDNICE REPUBLIKA ima pravo, pod jednakim uvjetima, sudjelovati u obavljanju javnih poslova i biti primljen u javne službe.
Članak 45.
Svaki državljanin ZAJEDNICE REPUBLIKA s navršenih 18 godina (birači) ima opće i jednako biračko pravo u izborima za Sabor, Predsjednika ZAJEDNICE REPUBLIKA, te u postupku odlučivanja na državnom referendumu, u skladu sa zakonom.
U izborima za Sabor, birači koji nemaju prebivalište u ZAJEDNICI REPUBLIKA, imaju pravo izabrati tri zastupnika, u skladu sa zakonom.
U izborima za Sabor, Predsjednika Republike, te u postupku odlučivanja na državnom referendumu, biračko se pravo ostvaruje na neposrednim izborima tajnim glasanjem, pri čemu birači koji nemaju prebivalište u ZAJEDNICI REPUBLIKA,
ostvaruju biračko pravo na biračkim mjestima u sjedištima diplomatsko-konzularnih predstavništava ZR-a u stranoj državi u kojoj prebivaju.
U izborima za Sabor, za Predsjednika Države, te u postupku odlučivanja na državnom referendumu, ostvarivanje biračkog
prava Država osigurava i svojim državljanima s prebivalištem u Državi, koji se u doba izbora zateknu izvan njezinih granica, tako da mogu glasati u sjedištima diplomatsko-konzularnih predstavništava u stranoj državi u kojoj se nalaze, ili na koji drugi način, određen zakonom.
Članak 46.
Svatko ma pravo slati predstavke i pritužbe, davati prijedloge državnim i drugim javnim tijelima i dobiti na njih odgovor.
Članak 47.
Vojna obaveza i obrana Države, dužnost je svih za to sposobnih državljana.
Dopušten je prigovor savjesti onima koji zbog svojih moralnih nazora nisu pripravni sudjelovati u obavljanju vojnih dužnosti u vojsci.
Te su osobe dužne ispunjavati druge zadatke, određene zakonom.
Članak 48.
Država potiče podizanje životnog standarda, rad na neodređeno vrijeme, ekonomski i socijalni napredak i razvoj.
Jamči se pravo nasljeđivanja.
Članak 49.
Privredni razvoj Država ostvaruju s Javnim sektoru i sa Socijalnom pravdom, s poduzećima, poljoprivredno – industrijskim
kombinatima i zadrugama, s upravama i nadzornim odborima, direktorima i upraviteljima.
Država osigurava svim poduzećima jednak pravni položaj na tržištu.
Zabranjena je zloupotreba monopolskog položaja određenog zakonom.
Država potiče privredni napredak i socijalno blagostanje državljana i brine se za privredni razvitak svih svojih krajeva.
Prava stečena ulaganjem dobiti ne mogu se umanjiti zakonom niti drugim pravnim aktom.
Dobit stečena u Zajednici Republika pripada Republici, i ne smije se iznositi iz zemlje.
Članak 50.
Zakonom je moguće, ograničiti ili oduzeti vlasništvo, kad to zahtijeva Državni interes.
Članak 51.
Svatko je dužan sudjelovati u podmirenju javnih troškova, u skladu sa svojim privrednim mogućnostima.
Porezni se sustav temelji na načelima jednakosti i pravednosti.
Članak 52.
More, morska obala i otoci, vode, zračni prostor, rudno blago i druga prirodna bogatstva, ali i zemljište, šume, biljni i životinjski svijet, drugi dijelovi prirode, nekretnine i stvari od osobito kulturnog, povijesnog, privrednog i ekološkog
značenja, za koje je zakonom određeno da su od interesa za Državu, imaju njezinu osobitu zaštitu.
Zakonom se određuje način na koji dobra od interesa za Državu mogu upotrebljavati i iskorištavati ovlaštenici prava na njima, te naknada za ograničenja kojima su podvrgnuti.
Članak 53.
Narodna banka središnja je Državna banka.
Narodna banka je samostalna i neovisna i o svom radu izvješćuje Sabor.
Narodnom bankom upravlja i njezinim poslovanjem rukovodi upravitelj Narodne banke.
Osnivanje, cilj, zadaci i nadležnost Narodne banke uređuju se zakonom.
Članak 53.
Državni ured za reviziju je najviša revizijska institucija ZAJEDNICE REPUBLIKA, koja je samostalna i neovisna u svom radu.
Državnim uredom za reviziju upravlja glavni državni revizor, koji o njegovu radu izvješćuje Sabor.
Osnivanje, nadležnost i način rada Državnog ureda za reviziju, uređuju se zakonom.
Članak 54.
Svatko ima pravo na rad i slobodu rada.
Svatko slobodno bira poziv i zaposlenje i svakome je pod jednakim uvjetima dostupno svako radno mjesto i dužnost.
Članak 55.
Svaki zaposleni ima pravo na zaradu skojom može osigurati sebi i obitelji slobodan i dostojan život.
Najduže radno vrijeme određuje se zakonom.
Svaki zaposleni ima pravo na tjedni odmor i plaćeni godišnji odmor i ovih se prava ne može odreći.
Zaposleni mogu imati, u skladu sa zakonom, udjela pri odlučivanju u poduzeću.
Članak 56.
Pravo zaposlenih i članova njihovih obitelji na socijalnu sigurnost i socijalno osiguranje, ureduje se zakonom i kolektivnim ugovorom.
Prava u svezi s porođajem, materinstvom i njegom djece, uređuju se zakonom.
Članak 57.
Posebnu skrb država posvećuje zaštiti branitelja, ratnih vojnih invalida, udovica, roditelja i djece poginulih branitelja.
Posebnu skrb država posvećuje zaštiti osoba s invaliditetom i njihovo uključivanje u društveni život.
Slabima, nemoćnima i drugima, zbog nezaposlenosti ili nesposobnosti za rad nezbrinutim osobama, država osigurava pravo na pomoć za podmirenje osnovnih životnih potreba.
Članak 58.
Republika svima osigurava besplatnu zdravstvenu zaštitu.
Članak 59.
Radi zaštite svojih privrednih i socijalnih interesa, svi zaposleni imaju pravo osnivati sindikate i slobodno u njih stupati i iz njih istupati.
Članak 60.
Jamči se pravo na prekid rada.
U vojsci, policiji, državnoj upravi i javnim službama određenima zakonom, može se ograničiti pravo na prekid rada.
Članak 61.
Obitelj je pod osobitom zaštitom države.
Brak i pravni odnosi u braku, izvanbračnoj zajednici i obitelji, uređuju se zakonom.
Članak 62.
Država štiti materinstvo, djecu i maloljetnike, te stvara socijalne, kulturne, odgojne, materijalne i druge uvjete za dostojan život.
Članak 63.
Roditelji su dužni odgajati, uzdržavati i školovati djecu, te imaju pravo i slobodu samostalno odlučivati o odgoju djece.
Roditelji su odgovorni osigurati pravo djetetu na potpun i skladan razvoj njegove osobnosti.
Tjelesno i duševno oštećeno i socijalno zapušteno dijete ima pravo na osobitu njegu, obrazovanje i skrb.
Djeca su se dužna brinuti o starim i nemoćnim roditeljima.
Država osobitu skrb posvećuje maloljetnicima bez roditelja i onima za koje se ne brinu roditelji.
Članak 64.
Dužnost je svih da štite djecu i nemoćne osobe.
Djeca ne mogu biti primljena na rad prije zakonom određene dobi, niti smiju biti prisiljavana na rad koji štetno utječe na njihovo zdravlje ili ćudoređe, niti im se takav rad smije dopustiti.
Maloljetnici, majke i osobe s invaliditetom, imaju pravo na osobitu zaštitu na radu.
Članak 65.
Obrazovanje je svakome dostupno, pod jednakim uvjetima.
Upisi su besplatni za obavezno osnovno, srednješkolsko obrazovanje, te za dvogodišnju višu školu, a udžbenici su besplatni za osnovne, srednje škole i više škole, te fakultete.
Članak 66. se briše – o privatnim školama i privatnim učilištima.
Članak 67.
Jamči se autonomija sveučilišta.
Sveučilište samostalno odlučuje o svom načinu rada i djelovanju, u skladu sa zakonom.
Članak 68.
Država potiče i pomaže razvitak znanosti, kulture i umjetnosti.
Država štiti znanstvena, kulturna i umjetnička dobra, kao Državne i narodne vrijednosti.
Ustavom i zakonima štite se prava koja proistječu iz znanstvenoga, kulturnog, umjetničkog, intelektualnog i drugog stvaralaštva.
Država potiče bavljenje tjelesnom kulturom i sportske aktivnosti.
Članak 69.
Svatko ima pravo na zdrav život.
Država osigurava uvjete za zdravu okolinu.
Svatko je dužan, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posvećivati zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudske
okoline.
IV. OSNIVANJE DRŽAVNE VLASTI
1. Sabor
Članak 70.
Sabor je predstavničko tijelo i nosilac zakonodavne vlasti.
Članak 71.
Sabor ima najmanje 100, a najviše 160 zastupnika, koji se, na temelju općeg i jednakog biračkog prava, biraju neposredno, tajnim glasanjem.
Članak 72.
Zastupnici se u Sabor biraju na vrijeme od četiri godine.
Zakonom se određuje broj, uvjeti i postupak izbora zastupnika u Sabor.
Članak 73.
Izbori se za zastupnike u Sabor održavaju najkasnije 60 dana nakon isteka mandata ili raspuštanja Sabora.
Prvo zasjedanje Sabora održava se najkasnije 20 dana nakon provedenih izbora.
Sabor se konstituira izborom predsjednika na prvoj sjednici, na kojoj je nazočna većina zastupnika.
Članak 74.
Zastupnici u Saboru nemaju obavezujući mandat.
Zastupnici u Saboru primaju stalnu novčanu naknadu i imaju druga prava određena zakonom.
Članak 75.
Zastupnici u Saboru imaju imunitet.
Zabranjeno je veličanje fašizma i vjerskog radikalizma.
Zastupnik ne može biti pozvan na kaznenu odgovornost, pritvoren ili kažnjen za izraženo mišljenje ili glasanje u Saboru.
Zastupnik ne može biti pritvoren niti se protiv njega može pokrenuti kazneni postupak bez odobrenja Sabora.
Zastupnik može biti pritvoren bez odobrenja Sabora samo ako je zatečen da vrši kažnjivo djelo, za koje je propisana kazna zatvora u trajanju dužem od pet godina.
O takvom se slučaju izvješćuje predsjednik Sabora.
Ako Sabor nije na okupu, odobrenje za pritvaranje zastupnika ili za pokretanje kaznenog postupka, odlučuje Saborsko mandatno - imunitetno povjerenstvo, s time što odluku Povjerenstva mora potvrditi Sabor na prvoj sjednici.
Članak 76.
Trajanje mandata zastupnicima u Saboru može se zakonom produžiti samo u slučaju rata ili u slučajevima iz članka 17. i
101. Ustava.
Članak 77.
Sabor se može raspustiti radi raspisivanja prijevremenih izbora, ako to odluči većina svih zastupnika.
Članak 78.
Sabor redovito zasjeda dva puta godišnje: prvi put, između 15. siječnja i 15. srpnja, i drugi put, između 15. rujna i 15. prosinca.
Sabor zasjeda izvanredno na zahtjev predsjednika Države, Vlade ili većine zastupnika.
Predsjednik Sabora može, uz prethodno pribavljeno mišljenje klubova zastupnika skupštinskih stranaka, sazvati Sabor na izvanredno zasjedanje.
Članak 79.
Sabor ima predsjednika i jednog ili više potpredsjednika.
Način rada Sabora uređuje se poslovnikom, u skladu s Ustavom.
Poslovnik se donosi većinom glasova svih zastupnika.
Članak 80.
Sabor:
-odlučuje o donošenju i promjeni Ustava;
-donosi zakone;
-donosi državni proračun;
-odlučuje o ratu i miru;
-donosi akte kojima izražava politiku Sabora;
-donosi Strategiju nacionalne sigurnosti i Strategiju obrane;
-ostvaruje civilni nadzor nad oružanim snagama i službama sigurnosti;
-odlučuje o promjeni granica;
-raspisuje referendum;
-obavlja izbore, imenovanja i razriješenja, u skladu s Ustavom i sa zakonom;
-nadzire rad Vlade i drugih nositelja javnih dužnosti odgovornih Saboru, u skladu s Ustavom i sa zakonom;
-daje amnestiju za kaznena djela;
-obavlja druge poslove utvrđene Ustavom.
Članak 81.
Brisan.[
NN28/01., čl. 31., 28. 3. 2001. -brisan]
[NN113/00., čl. 24., 9. 11. 2000. -izmjena čl. 81., NN 56/90.]
Članak 82.
Ako Ustavom nije drugačije određeno, Sabor donosi odluke većinom glasova, ukoliko je na sjednici nazočna većina zastupnika.
Zastupnici glasaju osobno.
Članak 83.
Zakone (organski zakoni) kojima se uređuju prava nacionalnih manjina, Sabor donosi s dvotrećinskom većinom glasova svih zastupnika.
Zakone (organski zakoni), kojima se razrađuju Ustavom utvrđene ljudska prava i temeljene slobode, izborni sustav, osnivanje, djelokrug i način rada državnih tijela, te osnivanje i djelokrug lokalne i područne (regionalne) samouprave.
Sabor donosi većinom glasova svih zastupnika.
Odluku iz članka 8. Ustava Sabor donosi s dvotrećinskom većinom glasova svih zastupnika.
Članak 84.
Sjednice su Sabora javne.
Članak 85.
Pravo na predlaganje zakona ima svaki zastupnik, klubovi zastupnika i radna tijela Sabora, te Vlada.
Članak 86.
Zastupnici Sabora imaju pravo postavljati Vladi i ministrima zastupnička pitanja.
Najmanje jedna desetina zastupnika može podnijeti interpelaciju o radu Vlade ili pojedinog njezinog člana.
Postavljanje zastupničkih pitanja i podnošenje interpelacije pobliže se uređuju poslovnikom.
Članak 87.
Sabor može raspisati referendum o prijedlogu za promjenu Ustava, o prijedlogu zakona ili o drugom pitanju iz svog djelokruga.
Predsjednik Države može, na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade, raspisati referendum o prijedlogu
promjene Ustava ili o drugim pitanjima, koja se tiču neovisnosti, jedinstvenosti, teritorijalne cjelovitosti i suverenosti
Države.
O pitanjima iz stavka 1. i 2. ovoga članka Sabor će raspisati referendum u skladu sa zakonom, ako to zatraži deset posto od ukupnog broja birača.
Na referendum mora izaći 50%+1 birač, kako bi referendum bio pravovaljan.
Odluka donesena na referendumu obavezuje.
O referendumu se donosi zakon. Zakonom se mogu propisati i uvjeti za održavanje savjetodavnog referenduma.
Članak 88. se briše : Vlada se nema pravo miješati u rad Saborskih odbora! - Članak 80.:" Sabor nadzire rad Vlade i drugih nosilaca javnih dužnosti odgovornih Saboru, u skladu s Ustavom i sa zakonom".
Članak 89.
Predsjednik Države proglasit će zakone u roku od osam dana, od kada su izglasani u Saboru.
Ako izglasani zakon Predsjednik Države smatra neustavnim, može pokrenuti postupak za ocjenu ustavnosti zakona pred Ustavnim sudom.
Članak 90.
Prije nego što stupe na snagu zakoni i drugi propisi državnih tijela, objavljuju se u "Narodnim novinama".
Propisi tijela, koja imaju javne ovlasti, prije stupanja na snagu moraju biti objavljeni na dostupan način, u skladu sa zakonom.
Zakon stupa na snagu najranije osmi dan od dana njegove objave, osim ako nije, zbog osobito opravdanih razloga, zakonom drukčije određeno.
Zakoni i drugi propisi državnih tijela i tijela, koja imaju javne ovlasti, ne mogu imati povratno djelovanje.
Iz posebno opravdanih razloga, samo pojedine odredbe zakona mogu imati povratno djelovanje.
Članak 91.
Državni se prihodi i rashodi utvrđuju u državnom proračunu.
Sabor donosi državni proračun većinom glasova svih zastupnika.
U zakonu, čija primjena traži financijska sredstva, moraju se predvidjeti njihovi izvori.
Članak 92.
Sabor može osnivati istražna povjerenstva za svako pitanje od javnog interesa.
Istražna povjerenstva imaju sastav, djelokrug i ovlasti, u skladu sa zakonom.
Predsjednika istražnog povjerenstva bira većina zastupnika iz reda oporbenih zastupnika.
Članak 93.
Pučki je pravobranitelj opunomoćenik Sabora za zaštitu ljudskih prava i sloboda, utvrđenih Ustavom, UN-ovim pravnim aktima o ljudskim pravima i slobodama, koje je prihvatila Republika.
Svatko može podnijeti pritužbu pučkom pravobranitelju, ako smatra da su uslijed nezakonitog ili nepravilnog rada državnih tijela, tijela lokalne i područne (regionalne) samouprave i tijela s javnim ovlastima, ugrožena ili povrijeđena njegova ustavna ili zakonska prava.
Pučkog pravobranitelja bira Sabor na vrijeme od osam godina.
Pučki pravobranitelj samostalan je i neovisan u svom radu.
Uvjeti za izbor i razriješenje pučkog pravobranitelja i njegovih zamjenika, djelokrug i način rada, uređuju se zakonom.
Zakonom se, radi zaštite temeljnih ustavnih prava, pučkom pravobranitelju mogu povjeriti i određene ovlasti u odnosu na pravne ifizičke osobe.
Pučki pravobranitelj i ostali opunomoćenici Sabora za promicanje i zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, imaju imunitet kao i zastupnici u Saboru.
2. Predsjednik
Članak 94.
Predsjednik predstavlja i zastupa Državu u zemlji i u inozemstvu.
Predsjednik se brine za redovito i usklađeno djelovanje, te za stabilnost državne vlasti.
Predsjednik je odgovoran za obranu neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti Države.
Članak 95.
Predsjednik se bira na temelju općeg i jednakog biračkog prava, na neposrednim izborima tajnim glasanjem, na vrijeme od pet godina.
Nitko ne može biti biran za Predsjednika više od dva puta.
Na izborima za Predsjednika Države, mora pristupiti 50%+1 birač, kako bi izbori bili pravovaljani.
Ako nije pristupio 50%+1 birač, izbori se ponavljaju za 14 dana.
I na tim ponovljenim izborima mora pristupiti 50%+1 birač, kako bi izbori bili pravovaljani.
Ako i na ponovljenim izborima ne pristupi više od 50% +1 birač, izbori se ponavljaju s novim kandidatima.
Da bi izbori bili pravovaljani i zakoniti, na svim izborima mora pristupiti 50% + 1 birač.
Izbor predsjednika obavlja se najmanje 30, a najviše 60 dana prije isteka mandata.
Prije preuzimanja dužnosti, Predsjednik pred predsjednikom Ustavnog suda i predsjednikom Sabora polaže svečanu zakletvu, s kojom se obvezuje na vjernost Ustavu.
Izbor predsjednika, zakletva i njeno polaganje, uređuje se zakonom.
Članak 96.
Predsjednik ne može obavljati nijednu drugu javnu ili profesionalnu dužnost.
Nakon izbora, Predsjednik Države podnosi ostavku na članstvo u političkoj stranci, o čemu obavještava Sabor.
Članak 97.
U slučaju kraće spriječenosti, uslijed odsutnosti ili bolesti, Predsjednik Republike može povjeriti predsjedniku Sabora da
ga zamjenjuje.
O povratku na dužnost odlučuje Predsjednik.
U slučaju duže spriječenosti uslijed bolesti ili nesposobnosti, a posebno ako Predsjednik Države nije u stanju odlučiti o povjeravanju dužnosti privremenom zamjeniku, predsjednik Sabora preuzima dužnost privremenog predsjednika
Republike.
U slučaju smrti, ostavke koja se podnosi predsjedniku Ustavnog suda i o kojoj se obavještava predsjednik Sabora, ili kada Ustavni sud utvrdi razloge za prestanak mandata Predsjednika, dužnost privremenog predsjednika Države, po sili Ustava,
preuzima predsjednik Sabora.
Izbori za novog Predsjednika Republike moraju se održati u roku od 60 dana od dana preuzimanja dužnosti privremenog predsjednika, sukladno stavku 3. ovoga članka.
Članak 98.
Predsjednik:
-raspisuje izbore za Sabor i saziva ga na prvo zasjedanje;
-raspisuje referendum, u skladu s Ustavom;
-povjerava mandat za sastavljanje Vlade osobi koja, na temelju raspodjele zastupničkih mjesta u Saboru i obavljenih konzultacija, uživa povjerenje većine svih zastupnika;
-daje pomilovanja;
-dodjeljuje odlikovanja i priznanja, određena zakonom;
-obavlja druge dužnosti određene Ustavom.
Članak 99.
Predsjednik Države i Vlada surađuju u oblikovanju i provođenju vanjske politike.
Predsjednik Države, na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade, odlučuje o osnivanju diplomatskih misija i konzularnih ureda u inozemstvu.
Predsjednik, na prijedlog Vlade i uz mišljenje nadležnog odbora Sabora, donosi odluku o postavljanju i opozivu voditelja diplomatskih misija Republike u inozemstvu, uz prethodni supotpis predsjednika Vlade.
Predsjednik prima punomoć i opozivna pisma inozemnih voditelja diplomatskih misija.
Članak 100.
Predsjednik Države vrhovni je zapovjednik vojske.
Predsjednik imenuje i razriješava vojne zapovjednike, u skladu sa zakonom.
Na temelju odluke Sabora, predsjednik Države objavljuje rat i zaključuje mir.
U slučaju neposredne ugroženosti neovisnosti, jedinstvenosti i opstojnosti države, Predsjednik može, uz supotpis predsjednika Vlade, narediti korištenje vojske, iako nije proglašeno ratno stanje.
Članak 101.
Sabor bi morao zasjedati i dok traje ratno stanje.
Ako Sabor ne zasjeda, moraju zasjedati Saborski odbori.
Predsjednik Države, sa saborskim Odborima (kada Sabor ne zasjeda) i s Vladom, rješava sva pitanja vezana za ratno stanje.
Članak 102.
Predsjednik Države može predložiti Vladi da održi sjednicu i razmotri određena pitanja.
Predsjednik Države može biti nazočan sjednici Vlade i sudjelovati u raspravi.
Članak 103.
Predsjednik Republike i Vlada, u skladu s Ustavom i zakonom, surađuju u usmjeravanju rada sigurnosnih službi.
Imenovanje čelnika sigurnosnih službi, uz prethodno pribavljeno mišljenje nadležnog odbora Sabora, supotpisuju Predsjednik Države i predsjednik Vlade.
Članak 104.
Predsjednik Države, na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade, a nakon savjetovanja s predstavnicima klubova zastupnika saborskih stranaka, može raspustiti Sabor, ako, na zahtjev Vlade da se izglasa povjerenje, Sabor Vladi izglasa
nepovjerenje ili u roku od 120 dana od dana predlaganja, ne donese državni proračun.
Predsjednik Države ne može na prijedlog Vlade raspustiti Sabor, dok traje postupak za utvrđivanje njegove odgovornosti za povredu Ustava.
Članak 105.
Postupak za utvrđivanje posebne odgovornosti predsjednika Republike može pokrenuti Sabor, s dvotrećinskom većinom svih zastupnika.
O odgovornosti predsjednika Države odlučuje Ustavni sud s dvotrećinskom većinom svih sudaca.
Ustavni sud mora donijeti odluku o odgovornosti Predsjednika Države za povredu Ustava u roku od 30 dana od dana zaprimanja prijedloga s kojim se pokreće odgovornost Predsjednika za povredu Ustava.
Ako Ustavni sud utvrdi njegovu odgovornost, predsjedniku prestaje dužnost po sili Ustava.
Članak 105.a
Predsjednik Države ima imunitet nepovredivosti.
Predsjednik ne može biti pritvoren, niti se protiv njega može pokrenuti kazneni postupak, bez prethodnog odobrenja Ustavnog suda.
Predsjednik može biti pritvoren bez odobrenja Ustavnog suda samo ako je zatečen da čini kazneno djelo, za koje je propisana kazna zatvora u trajanju dužem od pet godina.
U takvom slučaju državno tijelo koje je Predsjednika pritvorilo, dužno je o tome odmah obavijestiti predsjednika Ustavnog suda, predsjednika Vlade i predsjednika Sabora.
Članak 106.
Predsjednika u obavljanju njegovih dužnosti savjetuju saborski odbori i javnost.
3. Vlada
Članak 107.
Vlada obavlja izvršnu vlast u skladu s Ustavom i zakonom.
Članak 108.
Vladu čine predsjednik, jedan ili više potpredsjednika i ministri.
Predsjednik i članovi Vlade ne smiju obavljati nijednu drugu javnu ili profesionalnu dužnost.
Članak 109.
Članove Vlade predlaže osoba kojoj je Predsjednik Države povjerio mandat za sastav Vlade.
Odmah po sastavljanju Vlade, a najkasnije u roku od 30 dana od prihvaćanja mandata, mandatar je dužan program Vlade i Vladu predstaviti Saboru i zatražiti glasanje o povjerenju.
Vlada stupa na dužnost kad joj povjerenje iskaže većina svih zastupnika u Saboru.
Predsjednik Vlade i članovi Vlade polažu svečanu zakletvu pred Saborom.
Tekst zakletve utvrđuje se zakonom.
Na temelju odluke Sabora o iskazivanju povjerenja Vladi, rješenje o imenovanju predsjednika Vlade donosi Predsjednik Republike, uz supotpis predsjednika Sabora, a rješenje o imenovanju članova Vlade donosi predsjednik Vlade, uz supotpis predsjednika Sabora.
Članak 109.a
Ako mandatar ne sastavi Vladu u roku od 30 dana od dana prihvaćanja mandata, Predsjednik države mu može produžiti mandat za najviše još 30 dana.
Ako ni u tom roku mandatar ne uspije sastaviti Vladu ili ako predložena ne dobije povjerenje Sabora, Predsjednik će povjeriti mandat za sastav Vlade onom zastupniku kojeg predloži Sabor.
Članak 109.b
Ako Vlada ne bude sastavljena u skladu sa člankom 109. i 109.a Ustava, Predsjednik će imenovati privremenu Vladu, u koju će ući članovi Odbora Sabora i istodobno će raspisati prijevremene izbore za Sabor.
Članak 110.
Vlada:
-predlaže zakone i druge akte Saboru;
-predlaže državni proračun i završni račun;
-provodi zakone i druge odluke Sabora,
-donosi uredbe za izvršenje zakona;
-vodi vanjsku i unutarnju politiku;
-usmjerava i nadzire rad državne uprave;
-brine o privrednom razvitku zemlje:
-usmjerava djelovanje i razvitak javnih službi;
-obavlja druge poslove određene Ustavom i zakonom.
Članak 111.
Osnivanje, način rada, odlučivanje i vrste akata koje Vlada donosi, propisuju se zakonom i poslovnikom.
Članak 112.
Vlada je odgovorna Saboru.
Predsjednik i članovi Vlade zajednički su odgovorni za odluke koje donosi Vlada, a osobno su odgovorni za svoje područje rada.
Članak 113.
Na prijedlog najmanje jedne petine zastupnika u Saboru, može se pokrenuti pitanje povjerenja predsjedniku Vlade, pojedinom njezinom članu, ili Vladi u cjelini.
Glasanje o povjerenju Vladi može zahtijevati i njen predsjednik.
Ne može se raspravljati i glasati o povjerenju prije nego protekne sedam dana od dana dostave prijedloga Saboru.
Rasprava i glasanje o povjerenju mora se provesti najkasnije u roku od 30 dana od dana dostave prijedloga Saboru.
Odluka o nepovjerenju je donijeta akoje za nju glasala većina od ukupnog broja zastupnika u Saboru.
Ako Sabor odbije prijedlog za izglasavanje nepovjerenja, zastupnici koji su ga postavili ne mogu ponovno podnijeti isti prijedlog prije isteka roka od šest mjeseci.
Ako se izglasa nepovjerenje predsjedniku Vlade ili Vladi u cjelini, predsjednik Vlade i Vlada podnose ostavku.
Ako se u roku od 30 dana ne izglasa povjerenje novom mandataru i članovima koje predlaže za sastav Vlade, predsjednik Sabora obavijestit će o tome Predsjednika države.
Nakon primljene obavijesti predsjednika Sabora, Predsjednik će odmah donijeti odluku o raspuštanju Sabora i istovremeno raspisati izbore za Sabor.
Ako se izglasa nepovjerenje pojedinom članu Vlade, predsjednik Vlade može predložiti drugoga člana Saboru ili predsjednik Vlade i Vlada mogu podnijeti ostavku.
U svim slučajevima kada predsjednik Vlade ili Vlada podnesu ostavku, postupit će se u skladu sa stavkom 7. ovoga članka.
Članak 114.
Osnivanje, poslovi državne uprave i način njihovog obavljanja uređuju se zakonom.
Određeni poslovi državne uprave mogu se zakonom povjeriti tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravnim osobama koje imaju javne ovlasti.
Zakonom i drugim propisima uređuje se status državnih službenika, te radno-pravni status namještenika.
4. Sudska vlast
Članak 115.
Sudsku vlast obavljaju sudovi.
Sudsku vlast je samostalna i neovisna.
Sudovi sude na temelju Ustava, zakona i Povelje UN-a.
Članak 116.
Vrhovni sud, kao najviši sud, osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.
Predsjednika Vrhovnog suda, uz prethodno mišljenje Opće sjednice Vrhovnog suda i nadležnog odbora Sabora, na prijedlog Predsjednika države, bira i razriješava Sabor.
Predsjednik Vrhovnog suda bira se na četiri godine.
Osnivanje, sastav sudova, način rada, te postupak pred sudovima, uređuje se zakonom.
Članak 117.
Sudske su rasprave javne i presude se izriču javno, u ime Republike.
Javnost se može isključiti iz cijele rasprave ili njezina dijela zbog razloga koji su nužni u demokratskom društvu radi interesa morala, javnog reda ili državne sigurnosti, posebno ako se sudi maloljetnicima, ili radi zaštite privatnog života
stranaka, ili u bračnim sporovima i postupcima u vezi sa skrbništvom i posvojenjem, ili radi čuvanja vojne, službene ili poslovne tajne i zaštite sigurnosti i obrane Države, ali samo u opsegu koji je, po mišljenju suda, bezuvjetno potreban u posebnim okolnostima, u kojima bi javnost mogla biti štetna za interese pravde.
Članak 118.
Sudska dužnost povjerava se osobno sucima.
U suđenju sudjeluju suci porotnici i sudski savjetnici, u skladu sa zakonom.
Članak 119.
Suci imaju imunitet u skladu sa zakonom.
Suci i suci porotnici koji sudjeluju u suđenju, ne mogu biti pozvani na odgovornost za izraženo mišljenje ili glasanje pri donošenju sudbene odluke, osim ako se radi o kršenju zakona od strane suca, koje je kazneno djelo.
Sudac ne može u postupku pokrenutom zbog kaznenog djela učinjenog u obavljanju sudačke dužnosti biti pritvoren, niti mu može biti određen istražni zatvor bez odobrenja Državnog sudskog vijeća.
Članak 120.
Sudska dužnost je stalna.
Sudac će biti razriješen sudačke dužnosti:
-ako to sam zatraži;
-ako trajno izgubi sposobnost obavljati svoju dužnost;
-ako bude osuđen za kazneno djelo koje ga čini nedostojnim obavljanja sudačke dužnosti;
-ako , u skladu sa zakonom, zbog počinjenoga teškoga stegovnog djela, tako odluči Državno sudsko vijeće;
-kad navrši sedamdeset godina.
Protiv odluke o razriješenju sudačke dužnosti, sudac ima pravo u roku od 15 dana od dana dostave odluke, podnijeti Ustavnom sudu žalbu, o kojoj Ustavni sud odlučuje na način i u sastavu određenom Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu.
Protiv odluke Državnoga sudskog vijeća o odgovornosti, sudac ima, u roku od 15 dana od dana dostave odluke, pravo na žalbu Ustavnom sudu.
O žalbi odlučuje Ustavni sud na načini i po postupku kako je to određeno Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu.
U slučajevima iz stavka 3. i 4. ovog članka, Ustavni sud dužan je odlučiti u roku od 30 dana od primitka žalbe.
Odluka Ustavnog suda isključuje pravo na ustavnu tužbu.
Sudac ne može biti premješten protivno njegovoj volji, osim u slučaju ukidanja suda ili preustroja suda, u skladu sa zakonom.
Sudac ne može obavljati službu ili posao koje je zakon odredio kao nespojive sa sudskom dužnošću.
Članak 121.
Državno sudsko vijeće je samostalno i neovisno tijelo, koje osigurava samostalnost i neovisnost sudske vlasti u Republici.
Državno sudsko vijeće, u skladu s Ustavom i zakonom, samostalno odlučuje o imenovanju, napredovanju, premještaju,
razriješenju i odgovornosti sudaca i predsjednika sudova, osim predsjednika Vrhovnog suda.
Odluke iz stavka 2. ovoga članka Državno sudsko vijeće donosi na nepristran način, a na temelju kriterija propisanih zakonom.
Državno sudsko vijeće sudjeluje u osposobljavanju i usavršavanju sudaca i drugog pravosudnog osoblja.
Državno sudsko vijeće ima jedanaest članova, a čine ga sedam sudaca, dva sveučilišna profesora pravnih znanosti i dva saborska zastupnika, od kojih jedan iz redova oporbe.
Članovi Državnoga sudskog vijeća biraju predsjednika između sebe.
Predsjednici sudova ne mogu biti birani za članove Državnoga sudskog vijeća.
Članovi Državnog sudskog vijeća biraju se na razdoblje od četiri godine, s tim da članom Državnog sudskog vijeća nitko ne može biti više od dva puta.
Djelokrug, ustrojstvo, način izbora članova i način rada Državnog sudskog vijeća, uređuju se zakonom.
5. Državno odvjetništvo
Članak 121.a
Državno odvjetništvo je samostalno i neovisno pravosudno tijelo, ovlašteno i dužno postupati protiv počinitelja kaznenih i drugih kažnjivih djela, poduzimati pravne radnje radi zaštite državne imovine , te podnositi pravna sredstva za zaštitu
Ustava i prava.
Glavnog državnog odvjetnika Zajednice Republika imenuje na vrijeme od četiri godine Sabor, na prijedlog Vlade, uz prethodno mišljenje nadležnog odbora Sabora.
Zamjenike državnih odvjetnika, uskladu s Ustavom i zakonom, imenuje, razriješava i o njihovoj odgovornosti odlučuje Državno odvjetničko vijeće.
Odluke iz stavka 3. ovoga članka Državnog odvjetničko vijeće donosi na nepristran način, a na temelju kriterija propisanih zakonom.
Zamjenici državnog odvjetnika državnoodvjetničku dužnost obavljaju stalno.
Državnoodvjetničko vijeće ima jedanaest članova, a čine ga sedam zamjenika državnog odvjetnika, dva sveučilišna profesora pravnih znanosti i dva saborska zastupnika, od kojih jedan iz redova oporbe.
Članovi Državnog odvjetničkog vijeća biraju se na vrijeme od četiri godine, s tim da članom Državnog odvjetničkog vijeća nitko ne može biti više od dva puta.
Članovi Državnog odvjetničkog vijeća biraju predsjednika između sebe.
Čelnici državnih odvjetništava ne mogu biti birani za članove Državnog odvjetničkog vijeća.
Djelokrug, ustrojstvo, način izbora članova i način rada Državnog odvjetničkog vijeća, uređuju se zakonom.
Ustanovljavanje, osnivanje, djelokrug i nadležnost državnog odvjetništva, uređuju se zakonom.
V. USTAVNI SUD
Članak 122.
Ustavni sud čine trinaest sudaca, koje bira Sabor s dvotrećinskom većinom glasova ukupnog broja zastupnika iz reda istaknutih pravnika, osobito sudaca, državnih odvjetnika, odvjetnika i sveučilišnih profesora pravnih znanosti, na način i u
postupku propisanim ustavnim zakonom.
Mandat suca Ustavnog suda traje osam godina, a produžuje se do stupanja nadužnost novog suca, u slučaju da do njegova isteka novi sudac nije izabran ili nije stupio na dužnost, a iznimno, najdulje do šest mjeseci.
Postupak kandidiranja sudaca Ustavnog suda i predlaganja za izbor Saboru, provodi odbor Sabora, nadležan za Ustav.
Ustavni sud bira predsjednika suda na vrijeme od četiri godine.
Članak 123.
Suci Ustavnog suda ne mogu obavljati nikakvu drugu javnu ni profesionalnu dužnost.
Suci Ustavnog suda imaju imunitet kao i zastupnici u Saboru.
Članak 124.
Sudac Ustavnog suda može biti razriješen dužnosti prije isteka vremena na koje je izabran, ako zatraži razriješenje, ako bude osuđen na zatvorsku kaznu, ili ako trajno, što utvrđuje sam Sud, izgubi sposobnost da obavlja svoju dužnost.
Članak 125.
Ustavni sud:
-odlučuje o suglasnosti zakona s Ustavom;
-odlučuje o suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonom;
-može ocjenjivati ustavnost zakona, te ustavnost i zakonitost drugih propisa koji su prestali važiti, ako od tog prestanka do podnošenja zahtjeva ili prijedloga za pokretanje postupka nije prošlo više od godine dana;
-odlučuje povodom ustavnih tužbi protiv pojedinačnih odluka državnih tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, te pravnih osoba s javnim ovlastima, kad su tim odlukama povrijeđena ljudska prava i temeljne
slobode, kao i pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu, zajamčeni Ustavom;
-prati ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti, te o uočenim pojavama neustavnosti i nezakonitosti, obavještava Sabor;
-rješava sukob nadležnosti između tijela zakonodavne, izvršne i sudske vlasti;
-odlučuje, u skladu s Ustavom, o odgovornosti predsjednika države;
-nadzire ustavnost programa i djelovanja političkih stranaka i može,u skladu s Ustavom, zabraniti njihov rad;
-nadzire ustavnost i zakonitost izbora i državnog referenduma i rješava izborne sporove koji nisu u djelokrugu sudova;
-obavlja druge poslove određene Ustavom.
Članak 125.a
Ako Ustavni sud utvrdi da nadležno tijelo nije donijelo propis za izvršenje odredaba Ustava, zakona i drugih propisa, a bilo je dužno takav propis donijeti, o tome obavještava Vladu, a o propisima koje je bila dužna donijeti Vlada, obavještava Sabor.
Članak 126.
Ustavni sud ukinut će zakon, ako utvrdi da je neustavan.
Ustavni sud ukinut će ili poništiti drugi propis, ako utvrdi da je neustavan ili nezakonit.
U slučajevima iz članka 125. stavka 1. podstavka 3. Ustava, ako Ustavni sud utvrdi da zakon nije bio u skladu s Ustavom ili da drugi propis nije bio u skladu s Ustavom i zakonom, donijet će odluku o utvrđenju neustavnosti ili nezakonitosti.
Članak 127.
Postupak i uvjeti za izbor sudaca Ustavnog suda i prestanak njihove dužnosti, uvjeti i rokovi za pokretanje postupka ocjene ustavnosti i zakonitosti, postupak i pravno djelovanje njegovih odluka, zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda
zajamčenih Ustavom i druga pitanja važna za izvršavanje dužnosti i rad Ustavnog suda, uređuju se ustavnim zakonom.
Ustavni zakon donosi se po postupku određenome za promjenu Ustava.
Način rada Ustavnog suda uređuje se njegovim poslovnikom.
VI. MJESNA, LOKALNA I PODRUČNA (REGIONALNA) SAMOUPRAVA
Članak 128.
Državljanima se jamči pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu.
Pravo na samoupravu ostvaruje se preko lokalnih, odnosno područnih (regionalnih) predstavničkih tijela, koja su sastavljena od članova izabranih na slobodnim i tajnim izborima, na temelju neposrednog, jednakog i općeg biračkog prava.
Državljani mogu neposredno sudjelovati u upravljanju lokalnim poslovima, putem zborova, referenduma i drugih oblika
neposrednog odlučivanja, u skladu sa zakonom i statutom.
Članak 129.
Jedinice lokalne samouprave su općine i gradovi i njihovo područje određuje se na način propisan zakonom.
Zakonom se mogu ustanoviti i druge jedinice lokalne samouprave.
Jedinice područne (regionalne) samouprave su županije.
Područje županije određuje se na način propisan zakonom.
Zakonom se može glavnom gradu Zagrebu utvrditi položaj županije.
Većim gradovima u državi, zakonom se mogu dati ovlasti županije.
U naselju ili dijelu naselja mogu se, uskladu sa zakonom, osnivati oblici mjesne samouprave.
Članak 129.a
Jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe stanovništva, a osobito poslove koji se odnose na uređenje naselja i stanovanja, prostorno i urbanističko planiranje, komunalne djelatnosti, brigu o djeci, socijalnu skrb, primarnu zdravstvenu zaštitu, odgoj i osnovno obrazovanje, kulturu, tjelesnu kulturu i sport, tehničku kulturu, zaštitu potrošača, zaštitu prirodne okoline, protupožarnu i civilnu zaštitu.
Jedinice područne (regionalne) samouprave obavljaju poslove od područnog (regionalnog) značenja, a osobito poslove koji se odnose na školstvo, zdravstvo, prostorno i urbanističko planiranje, privredni razvoj, promet i prometnu
infrastrukturu, te planiranje i razvoj mreže obrazovnih, zdravstvenih, socijalnih i kulturnih ustanova.
Poslovi lokalnog i područnog (regionalnog) djelokruga uređuju se zakonom.
Prilikom dodjeljivanja tih poslova prednost će imati ona tijela koja su najbliža stanovništvu.
Prilikom određivanja djelokruga jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, mora se voditi računa o širini i prirodi poslova i o zahtjevima učinkovitosti i ekonomičnosti.
Članak 129.b
Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave imaju pravo, u okviru zakona,sa svojim statutima samostalno urediti unutarnje ustrojstvo i djelokrug svojih tijela, te ih prilagoditi lokalnim potrebama i mogućnostima.
Članak 130.
U obavljanju poslova iz svojeg djelokruga, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave samostalna su i podliježu samo nadzoru ustavnosti i zakonitosti ovlaštenih državnih tijela.
Članak 131.
Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave imaju pravo na vlastite prihode, s kojima slobodno raspolažu u obavljanju poslova iz svojeg djelokruga.
Prihodi jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave moraju biti razmjerni njihovim ovlastima, predviđenim Ustavom i zakonom.
Država je dužna novčano pomagati slabije jedinice lokalne samouprave, u skladu sa zakonom.
VII. MEĐUNARODNI ODNOSI
1.Međunarodni ugovori
Članak 132.
U skladu s Ustavom, zakonom i s pravilima UN-a, sklapanje međunarodnih ugovora u nadležnosti je, ovisno o naravi i sadržaju međunarodnog ugovora, Predsjednika, Vlade i Sabora.
Članak 133.
Sabor potvrđuje međunarodne ugovore vojne i političke naravi, koji ne smiju biti u suprotnosti s Poveljom UN-a.
Članak 134.
Ugovori s UN-om, koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, čine dio unutarnjega pravnog poretka države.
Njihove se odredbe mogu mijenjati ili ukidati samo uz uvjete i na način koji su u njima utvrđeni, ili suglasno s općim pravilima UN-ovog međunarodnog prava.
2. Zabrana udruživanja
Članak 135.
Zabranjuje se pokretanje postupka udruživanja Zajednice Republika u savez s drugim državama, u kojem bi udruživanje dovelo, ili moglo dovesti do udruživanja s Evropskom unijom, ili do obnavljanja Austro-Ugarske države, ili Kraljevine
Srba, Hrvata i Slovenaca, ili Jugoslavije, odnosno nekog Balkanskog državnog saveza u bilo kojem obliku, ili nekih Regionalnih državnih Dunavskih, Mediteranskih, Ilirskih i Jadranskih saveza, državnih saveza sa Jugoistočnom Evropom.
Poglavlje VIIA o Evropskoj Uniji, briše se.
Obrazloženje:
ZAJEDNICA REPUBLIKA neodvojiv je dio Zajednice neovisnih država, Slavenske ZND-a.
VIII. PROMJENA USTAVA
Članak 136.
Pravo da predloži promjenu Ustava ima najmanje jedna petina zastupnika u Saboru, predsjednik Države i Vlada.
Članak 137.
Sabor odlučuje da li će pristupiti promjeni Ustava većinom glasova svih zastupnika.
Nacrt promjene Ustava Sabor utvrđuje većinom glasova svih zastupnika.
Članak 138.
O promjeni Ustava odlučuje Sabor dvotrećinskom većinom glasova svih zastupnika.
Članak 139.
Promjenu Ustava proglašava Sabor.
Šiljak Boris
Dobro jutro i ugodan dan,
NAŠE BARBARSKO VANJSKO I UNUTRAŠNJE OKRUŽENJE: Oni koji razbijaju jezične ploče, vozila … idu na ruku Agresoru, koji tvrdi kako se njegov Narod kod nas ugrožava – to što Agresor planira nova masovna ubijanja, ogromne pljačke, masovne napade na žene, kao do i od Drugog svjetskog rata, za koja barbarstva ostaje nekažnjen, o tome se premalo priča. Nakon lažnih optužbi, Agresoru uspijeva ishoditi popuste, mogućnost pljačke naših poduzeća: “Merkator” hoće novce “Agrokora”, Srpski “kralj šećera” hoće “Podravku” – to je Vanjski neprijatelj – Unutrašnji neprijatelj, kao Samoborski vijčani patuljak “Div”, hoće cijelu Obalu, Brodogradilišta…
O NENARODNOM USTAVU, SINDIKATIMA, IZBORIMA, ZDRAVLJU, HUMANITARNOJ “POMOĆI”, O VJERSKIM ZAJEDNICAMA: Ustav je skrojen po mjeri političke klase i monarhijskog fašističkog privatnog sektora: zato što znaju da su neNarodni, i da im Većina Nikad neće izaći na njihove “izbore”, jer je to njihov izbor, a ne naš izbor, oni su tu činjenicu i upisali u neNarodni Ustav: koliko god malo birača izašlo na izbore za Predsjednika, Sabor/Vladu …,na referendum, Vlastima je dovoljno – zato imaju svoju Javnu tv koja vrlo često objavljuje koliko je koji političar popularan – koliko god bio popularan Javnoj tv, svi su izabrani na neNarodnim izborima – dakle, PLAN 21 mora izmijeniti Ustav.
Ustav štiti “vjerske zajednice”, mada sve strane Crkve (sve su Crkve nama strane) osporavaju svima pravo na Ravnopravnost i Socijalnu pravdu.
“Ustav” onemogućava pravo na besplatno zdravstvo, ali ako bi netko htio pružiti humanitarnu pomoć, e to se ne smije odbiti – naravno, jer “humanitarnu pomoć” za Zapad obavlja NATO vojska, koja nakon davanja “pomoći” osniva vojne baze. Osim toga, “Ustav” vojsci i policiji može onemogućiti sindikalna okupljanja – političke neNarodne klase ne mogu računati da će s tom mjerom uspjeti spriječiti pravodobnu obranu Države od Vanjskog i Unutrašnjeg neprijatelja, jer naša Narodna Fronta se ne može razoružati, za što imamo bezbroj dokaza, do i od Drugog svjetskog rata – dakle, PLAN 21 mora štošta promijeniti u Ustavu – jučer sam opet prepravljao Ustav, i te popravke, kako ih ja vidim, objavljujem.
SDP-u PRIJETE I BACAJE BOMBE ?!: Ministrici Opačić su upućene prijetnje, a u dvorište SDP-ove gradske vijećnice (Rijeka, Bakar, selo Krasica) bačena ručna bomba ?!
ZAPAD OBMANJUJE JAVNOST O FBiH: Govoreći o potrebi “poboljšanja” RTV-a, Stefan Fuele je rekao kako je to u interesu “konstitutivnih naroda” i time je obmanuo Javnost, jer je FBiH pobijedila Srbiju u Domovinskom ratu (kao i u 2.svjetskom ratu) i zato Srbija mora otići iz FBiH – u FBiH prevladava FBiH ijekavsko-štokavski jezik FBiH Savsko-Jadranskih Slavena.
MINSKA POLJA će se uklanjati u 7 županija, u Dubrovačko-Neretvanskoj, Vukovarsko –Srijemskoj, Ličko-Senjskoj, Osječko-Baranjskoj, Požeško-Slavonskoj i Zadarskoj županiji.
SARAJEVO: GRAĐANI NEMAJU NOVACA ZA KOMUNALNA PLAĆANJA ?!
MOSTAROM I SLAVONSKIM BRODOM ŠIRI SE SVRAB: - rečeno je kako je to bolest siromošnih, i kako je oboljelima neugodno ići liječnicima - Zaraznu bolest svrab potrebno je liječiti, tvrde liječnici.
“DOBRO DA SE KUĆI ZADUŽUJEMO” (???), kažu Političari za Autoceste, prenosi Javna tv i time opet obmanjuje Javnost kako je Država siromašna, kako nema novaca, kako je Država prisiljena posuđivati – Država nikad “nema” novaca, ako ćete ići pitati Državu – kako će onda isplatiti kamate ? – Novim obveznicama ? – HDZ je oduševljen s tim potezom, jer njegovih 260 lopovskih milijardera neće morati vraćati oteto.
JUŽNI SUDAN: Započeli pregovori za okončanje borbi.
LEDOLOMCI NA ANTARKTICI: Nakon što je SAD odlučio poslati svoj ledolomac, Kineski ledolomac je odlučio otići s Antarktike i ostaviti ledolomac “Akademik Šokalski” na “cjedilu” – i to mi je neki saveznik, ta Kina.
Dodatak: moj prijedlog za izmjenu Ustava:
USTAV ZAJEDNICE REPUBLIKA
ZAJEDNICU REPUBLIKA čine glavni grad Zagreb, sve županije / republike, te stare republike Dubrovnik, Labin i Muć.
I. IZVORIŠNE OSNOVE
Sredinom prvog tisućljeća odselili smo se s područja između Sjevernog i Crnog mora i doselili se na područje između rijeke Save i Jadrana, a svoju državnu opstojnost i samostalnost zahvaljujemo svesrdnoj pomoći Slavenske Sjevernomorsko - Crnomorske države, našem Jadransko-Panonskom ijekavsko - štokavskom jeziku, te socijalnoj politici.
ZAJEDNICA REPUBLIKA se ustanovljuje kao država Panonsko - Jadranskog ijekavsko - štokavskog Slavenskog naroda i država svih nacionalnosti: Bošnjaka, Bugara, Crnogoraca, Čeha, Hrvata, Makedonaca, Poljaka, Slavonaca, Slovaka, Slovenaca, Rusa, Rosina, Srba i Ukrajinaca, Bilogoraca, Dalmatinaca, Istrana, Istrijana, Ličana, Moslavaca, Međimuraca, Primoraca, Posavaca, Prigoraca, Zagoraca, Žumberčana, te Albanaca, Austrijanaca, Mađara, Nijemaca, Roma, Rumunja, Talijana, Turaka, Vlaha, Židova i drugih, koji su državljani Republike, kojima se jamči ravnopravnost i ostvarivanje nacionalnih prava, u skladu s Poveljom UN-a.
ZAJEDNICA REPUBLIKA oblikuje se i razvija kao suverena i demokratska država, u kojoj se jamče i osiguravaju ravnopravnost, slobode i prava čovjeka i državljana, te promiče njihov privredni i kulturni napredak i socijalno blagostanje, sukladno temeljnim načelima UN-a.
II. TEMELJNE ODREDBE
Članak 1.
ZAJEDNICA REPUBLIKA je jedinstvena i nedjeljiva demokratska i socijalna država.
U Zajednici Republika vlast proizlazi iz Naroda i pripada Narodu, kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana.
Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem.
Članak 2.
Suverenitet Zajednice Republika neotuđiv je, nedjeljiv i neprenesiv.
Suverenitet Zajednice Republika se prostire nad njezinim kopnenim područjem, rijekama, jezerima, prokopima, unutrašnjim morskim vodama, teritorijalnim morem, te zračnim prostorom iznad tih područja.
Država ostvaruje, sukladno s UN-ovim međunarodnim pravom, suverena prava i jurisdikciju u morskim područjima i u podmorju Jadranskoga mora izvan državnoga područja, do granica sa susjedima.
Sabor ili Narod neposredno, samostalno, u skladu s Ustavom i zakonom, odlučuje o uređivanju privrednih, pravnih i političkih odnosa.
Članak 3.
Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekove okoline, najviše su vrijednosti države, i temelj za
tumačenje Ustava, s kojim se vrijednostima Država suprotstavlja Monarhiji i privatnom sektoru.
Članak 4.
Vlast se temelji na načelu trodiobe vlasti, na zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast, a ograničena je Ustavom zajamčenim pravom na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu.
Načelo trodiobe vlasti uključuje oblike međusobne suradnje i uzajamne provjere nositelja vlasti propisane Ustavom i zakonom.
Članak 5.
Zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom.
Svatko je dužan držati se Ustava i prava i poštivati pravni poredak.
Članak 6.
Osnivanje političkih stranaka je slobodno.
Unutarnje ustrojstvo političkih stranaka mora biti sukladno temeljnim ustavnim demokratskim načelima.
Stranke moraju javno polagati račun o porijeklu svojih sredstava i imovine.
Protuustavne su političke stranke koje svojim programom ili nasilnim djelovanjem smjeraju podrivanju slobodnog demokratskog poretka ili ugrožavaju Državu.
O protuustavnosti odlučuje Ustavni sud.
Zakonom se uređuje položaj i financiranje političkih stranaka.
Članak 7.
Zaštitu suvereniteta i neovisnosti, te obrani teritorijalne cjelovitosti mogu pružiti i države saveznice, Zajednica neovisnih država, Slavenska ZND.
Vojska štiti njen suverenitet i neovisnost, te brani njezinu teritorijalnu cjelovitost.
Vojska može prijeći državne granice na poziv UN-a i Slavenske ZND-a, a na temelju odluke Vlade, uz prethodnu suglasnost Predsjednika države i Sabora.
Vojska pomaže UN-u u pružanju humanitarne pomoći, na temelju odluke Vlade, uz prethodnu suglasnost Predsjednika države i Sabora.
U slučajevima predviđenim u člancima 17. i 100. Ustava, vojska može, kada zatreba, pomagati policiji i drugim državnim tijelima.
Vojska može pomagaati i u protupožarnoj zaštiti, spašavanju i u nadzoru i zaštiti prava Države na moru.
Obrambeni sustav, zapovijedanje, upravljanje i demokratski nadzor nad vojskom, uređuje se Ustavom i zakonom.
Članak 8.
Država se granice smiju mijenjati samo odlukom Sabora.
Članak 9.
Državljanstvo, njegovo stjecanje i prestanak, uređuje se zakonom.
Državljanin Zajednice Republika ne može biti prognan iz Države, niti mu se može oduzeti državljanstvo, a ne može biti ni izručen drugoj državi, osim kad se mora izvršiti odluka o izručenju ili predaji donesena u skladu s UN-om.
Članak 10.
Država štiti prava i interese svojih državljana koji žive ili borave u inozemstvu i podržava njihove veze s domovinom.
Našim državljanima u drugim državama jamči se osobita skrb i zaštita.
Članak 11.
Državni Grb je povijesni grb, čija je osnovica 25 naizmjeničnih crvenih i bijelih (srebrnih) polja.
Zastava ZAJEDNICE REPUBLIKA sastoji se od tri boje: crvene, bijele i plave, s povijesnim grbom u sredini.
Himna ZAJEDNICE REPUBLIKA je "Hej Slaveni".
Opis povijesnoga grba i zastave, tekst himne, te upotreba i zaštita tih i drugih državnih znamenja, uređuje se zakonom.
Članak 12.
U ZAJEDNICI REPUBLIKA službeni je jezik Jadransko - Panonsko Slavenski ijekavsko - štokavski jezik i latinično pismo.
III. ZAŠTITA LJUDSKIH PRAVA I TEMELJNIH SLOBODA
1. Zajedničke odredbe
Članak 14.
U ZAJEDNICI REPUBLIKA svi uživaju prava i slobode, neovisno o rasi, boji kože, spolu, jeziku, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.
Svi su pred zakonom jednaki.
Članak 15.
U ZAJEDNICI REPUBLIKA jamči se ravnopravnost pripadnicima svih nacionalnih manjina.
Ravnopravnost i zaštita prava nacionalnih manjina uređuje se ustavnim zakonom, koji se donosi po postupku za donošenje organskih zakona.
Zakonom se može, pored općeg biračkog prava, pripadnicima nacionalnih manjina osigurati posebno pravo da biraju svoje zastupnike u Sabor.
Pripadnicima svih nacionalnih manjina jamči se sloboda izražavanja nacionalne pripadnosti, slobodno služenje svojim jezikom ipismom i kulturna autonomija.
Članak 16.
Slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi, te pravni poredak, javni moral i zdravlje.
Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.
Članak 17.
U doba ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti države, te velikih prirodnih nepogoda, pojedine slobode i prava zajamčena Ustavom mogu se ograničiti.
O tome odlučuje Sabor s dvotrećinskom većinom svih zastupnika, a ako se Sabor ne može sastati, na prijedlog Vlade i Saborskih odbora, uz supotpis predsjednika Vlade, predsjednik Države.
Opseg ograničenja mora biti primjeren naravi pogibelji, a za posljedicu ne može imati nejednakost osoba s obzirom na rasu, boju kože, spol, jezik, ili nacionalno podrijetlo.
Niti u slučaju neposredne opasnosti za opstanak države ne može se ograničiti primjena odredbi ovoga Ustava o pravu na život, zabrani mučenja, surovog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, o pravnoj određenosti kažnjivih djela i
kazni, te o slobodi misli.
Članak 18.
Jamči se pravo na žalbu protiv pojedinačnih pravnih akata donesenih u postupku prvog stupnja pred sudom ili drugim ovlaštenim tijelom.
Pravo na žalbu može biti iznimno isključeno u slučajevima određenima zakonom, ako je osigurana druga pravna zaštita.
Članak 19.
Pojedinačni akti državne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti, moraju biti utemeljeni na zakonu.
Jamči se sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti.
Članak 20.
Tko se ogriješi o odredbe ovoga Ustava o temeljnim slobodama i pravima čovjeka i državljanina, osobno je odgovoran i ne može se opravdati višim nalogom.
2. Osobne i političke slobode i prava
Članak 21.
Svako ljudsko biće ima pravo na život.
U ZAJEDNICI REPUBLIKA nema smrtne kazne.
Članak 22.
Čovjekova je sloboda i osobnost nepovrediva.
Nikome se ne smije oduzeti ili ograničiti sloboda, osim kada je to određeno zakonom, o čemu odlučuje sud.
Članak 23.
Nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvom obliku zlostavljanja ili, bez svoje privole, liječničkim ili znanstvenim pokusima.
Zabranjen je prisilni i obvezatni rad.
Članak 24.
Nitko ne može biti uhićen ili pritvoren bez pismenoga, sudbenog i na zakonu utemeljenog naloga.
Takav nalog mora biti pročitan i uručen uhićeniku prilikom oduzimanja slobode.
Bez sudskog naloga policija može, uz obavezu da je odmah preda sudu, privesti osobu, protiv koje postoji osnovana sumnja da je počinila teško kazneno djelo, određeno zakonom.
Privedena osoba mora odmah, na način njoj razumljiv, biti obaviještena o razlozima privođenja, te o svojim pravima, utvrđenima zakonom.
Svaka se osoba, koja je privedena ili pritvorena, ima pravo žaliti sudu, koji će bez odgode odlučiti o zakonitosti lišenja slobode.
Članak 25.
Sa svakim se pritvorenikom i zatvorenikom - osuđenikom mora postupati čovječno i poštivati njegovo dostojanstvo.
Tko je god pritvoren i optužen zbog kaznenog djela, ima pravo u najkraćem roku, određenom zakonom, biti izveden pred sud i u zakonskom roku oslobođen ili osuđen.
Pritvorenik se, uz zakonsko jamstvo, može pustiti da se brani sa slobode.
Svatko tko je bio nezakonito lišen slobode ili osuđen ima, u skladu sa zakonom, pravo na odštetu i javnu ispriku.
Članak 26.
Svi su državljani, kao i stranci, jednaki pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima, koja imaju javne ovlasti.
Članak 27.
Odvjetništvo, kao samostalna i neovisna služba, osigurava svakome pravnu pomoć, u skladu sa zakonom.
Članak 28.
Svatko je nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo, dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi krivnja.
Članak 29.
Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela.
U slučaju sumnje ili optužbe zbog kažnjivog djela, osumnjičenik, okrivljenik ili optuženik ima pravo:
-da u najkraćem roku bude obaviješten potanko i na jeziku koji razumije, o naravi i razlozima optužbe koja se diže protiv njega i o dokazima koji ga terete;
-da ima odgovarajuće vrijeme i mogućnost za pripremu obrane;
-na branitelja i nesmetan o uspostavljanje veze s braniteljem, i s tim pravom mora biti upoznat;
-da se brani sam ili uz branitelja po vlastitom izboru, a ako nema dovoljno sredstava da plati branitelja, ima pravo na besplatnog branitelja, pod uvjetima propisanim zakonom;
-da mu se sudi u njegovoj nazočnosti, ukoliko je dostupan sudu;
-da ispituje ili dade ispitati svjedoke optužbe i da zahtijeva da se osigura nazočnost i ispitivanje svjedoka obrane pod istim uvjetima kao i svjedoka optužbe;
-na besplatnu pomoć tumača, ako ne razumije ili ne govori službenim jezikom.
Osumnjičenika, okrivljenika i optuženika se ne smije siliti da prizna krivnju.
Dokazi pribavljeni na nezakonit način ne mogu se koristiti u sudskom postupku.
Kazneni postupak može se pokrenuti samo pred sudom, na zahtjev ovlaštenog tužitelja.
Članak 30.
Kaznena osuda za teška i osobito nečasna kaznena djela, može, u skladu sa zakonom, imati za posljedicu gubitak stečenih ili zabranu stjecanja na određeno vrijeme nekih prava na obavljanje određenih poslova, ako to zahtijeva zaštita pravnog poretka.
Članak 31.
Nitko ne može biti kažnjen za djelo koje prije nego je počinjeno nije bilo utvrđeno zakonom ili UN-ovim međunarodnim pravom kao kazneno djelo, niti mu se može izreći kazna koja nije bila određena zakonom.
Ako zakon nakon počinjenog djela odredi blažu kaznu, odredit će se takva kazna.
Nikome se ne može ponovno suditi, niti ga se može kazniti u kaznenom postupku za kazneno djelo za koje je već
pravomoćno oslobođen ili osuđen, u skladu sa zakonom.
Samo se zakonom, u skladu s Ustavom i s UN-om, mogu propisati slučajevi i razlozi za obnovu postupka iz stavka 2. ovoga
članka.
Ne zastarijevaju kaznena djela ratnog profiterstva, kao ni kaznena djela iz procesa pretvorbe i privatizacije, počinjena za vrijeme Domovinskog rata, ratnog stanja i neposredne ugroženosti neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti države, propisana
zakonom, ili ona koja ne zastarijevaju prema UN-ovom međunarodnom pravu.
Imovinska korist, ostvarena s tim nedjelima ili povezana s njima, oduzet će se.
Članak 32.
Svatko tko se zakonito nalazi na teritoriju ZAJEDNICE REPUBLIKA ima pravo slobodno se kretati i birati boravište.
Svaki državljanin ZAJEDNICE REPUBLIKA ima pravo u bilo koje doba napustiti teritorij države i naseliti se trajno ili privremeno u inozemstvu i bilo kada se vratiti u domovinu.
Pravo kretanja na teritoriju ZAJEDNICE REPUBLIKA, pravo ulaska u nju i izlaska iz nje može se iznimno ograničiti zakonom, ako je to nužno radi zaštite Države, ili zdravlja, prava i sloboda drugih.
Članak 33.
Strani državljanin i osobe bez državljanstva mogu dobiti utočište u ZAJEDNICI REPUBLIKA, osim ako su progonjeni za nepolitičke zločine i djelatnosti, oprečne temeljnim načelima međunarodnog prava UN-a.
Stranac koji se zakonito nalazi na teritoriju ZAJEDNICE REPUBLIKA, ne može biti protjeran ni izručen drugoj državi, osim kad se mora izvršiti odluka donesena u skladu s UN-om.
Članak 34.
Dom je nepovrediv.
Samo sud može obrazloženim pismenim nalogom, utemeljenim na zakonu, odrediti da se dom ili drugi prostor pretraži.
Pravo je stanara da on ili njegov zastupnik i uz obavezno prisustvo dva svjedoka, budu nazočni pri pretrazi doma ili drugoga prostora.
U skladu s uvjetima što ih predviđa zakon, policijske vlasti mogu i bez sudskog naloga ili privole držatelja stana ući u dom ili prostorije, te izvršiti pretragu bez nazočnosti svjedoka, ako je to neophodno radi izvršenja naloga o pritvaranju ili radi
hvatanja počinitelja kaznenog djela, odnosno otklanjanja ozbiljne opasnosti po život i zdravlje ljudi ili imovinu većeg opsega.
Pretraga radi pronalaženja ili osiguranja dokaza za koje postoji osnovana vjerojatnost da se nalaze u domu počinitelja kaznenog djela, može se poduzeti samo u nazočnosti svjedoka.
Članak 35.
Svakome se jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti.
Članak 36.
Sloboda i tajnost dopisivanja i drugih načina izmjene mišljenja i podataka, zajamčena je i nepovrediva.
Samo se zakonom mogu propisati ograničenja nužna za zaštitu sigurnosti države ili provedbu kaznenog postupka.
Članak 37.
Svakom se jamči sigurnost i tajnost osobnih podataka.
Bez dopuštenja ispitanika, osobni se podaci mogu prikupljati, obrađivati i koristiti samo uz uvjete određene zakonom.
Zakonom se uređuje zaštita podataka, te nadzor nad djelovanjem informatičkih sustava u državi.
Zabranjena je korištenje osobnih podataka suprotno utvrđenoj svrsi njihovog prikupljanja.
Članak 39.
Zabranjeno je i kažnjivo svako pozivanje ili poticanje na rat ili upotrebu nasilja, na nacionalnu, rasnu mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti.
Članak 40.
Jamči se sloboda savjesti i slobodno javno očitovanje drugog uvjerenja.
Članak 41. se briše – o vjerskim zajednicama.
Članak 42.
Svakome se priznaje pravo na javno okupljanje i mirni prosvjed , u skladu sa zakonom.
Članak 43.
Svakome se jamči pravo na slobodno udruživanje radi zaštite njihovih probitaka ili zauzimanja za socijalna, privredna, politička, nacionalna, kulturna ili druga uvjerenja i ciljeve.
Radi toga svatko može slobodno osnivati sindikate i druga društva, uključivati se u njih ili iz njih istupati, u skladu sa zakonom.
Pravo slobodnog udruživanja ograničeno je zabranom nasilnog ugrožavanja demokratskoga ustavnog poretka, te neovisnosti, jedinstvenosti i teritorijalne cjelovitosti Jadransko Panonske Slavenske Republike.
Članak 44.
Svaki državljanin ZAJEDNICE REPUBLIKA ima pravo, pod jednakim uvjetima, sudjelovati u obavljanju javnih poslova i biti primljen u javne službe.
Članak 45.
Svaki državljanin ZAJEDNICE REPUBLIKA s navršenih 18 godina (birači) ima opće i jednako biračko pravo u izborima za Sabor, Predsjednika ZAJEDNICE REPUBLIKA, te u postupku odlučivanja na državnom referendumu, u skladu sa zakonom.
U izborima za Sabor, birači koji nemaju prebivalište u ZAJEDNICI REPUBLIKA, imaju pravo izabrati tri zastupnika, u skladu sa zakonom.
U izborima za Sabor, Predsjednika Republike, te u postupku odlučivanja na državnom referendumu, biračko se pravo ostvaruje na neposrednim izborima tajnim glasanjem, pri čemu birači koji nemaju prebivalište u ZAJEDNICI REPUBLIKA,
ostvaruju biračko pravo na biračkim mjestima u sjedištima diplomatsko-konzularnih predstavništava ZR-a u stranoj državi u kojoj prebivaju.
U izborima za Sabor, za Predsjednika Države, te u postupku odlučivanja na državnom referendumu, ostvarivanje biračkog
prava Država osigurava i svojim državljanima s prebivalištem u Državi, koji se u doba izbora zateknu izvan njezinih granica, tako da mogu glasati u sjedištima diplomatsko-konzularnih predstavništava u stranoj državi u kojoj se nalaze, ili na koji drugi način, određen zakonom.
Članak 46.
Svatko ma pravo slati predstavke i pritužbe, davati prijedloge državnim i drugim javnim tijelima i dobiti na njih odgovor.
Članak 47.
Vojna obaveza i obrana Države, dužnost je svih za to sposobnih državljana.
Dopušten je prigovor savjesti onima koji zbog svojih moralnih nazora nisu pripravni sudjelovati u obavljanju vojnih dužnosti u vojsci.
Te su osobe dužne ispunjavati druge zadatke, određene zakonom.
Članak 48.
Država potiče podizanje životnog standarda, rad na neodređeno vrijeme, ekonomski i socijalni napredak i razvoj.
Jamči se pravo nasljeđivanja.
Članak 49.
Privredni razvoj Država ostvaruju s Javnim sektoru i sa Socijalnom pravdom, s poduzećima, poljoprivredno – industrijskim
kombinatima i zadrugama, s upravama i nadzornim odborima, direktorima i upraviteljima.
Država osigurava svim poduzećima jednak pravni položaj na tržištu.
Zabranjena je zloupotreba monopolskog položaja određenog zakonom.
Država potiče privredni napredak i socijalno blagostanje državljana i brine se za privredni razvitak svih svojih krajeva.
Prava stečena ulaganjem dobiti ne mogu se umanjiti zakonom niti drugim pravnim aktom.
Dobit stečena u Zajednici Republika pripada Republici, i ne smije se iznositi iz zemlje.
Članak 50.
Zakonom je moguće, ograničiti ili oduzeti vlasništvo, kad to zahtijeva Državni interes.
Članak 51.
Svatko je dužan sudjelovati u podmirenju javnih troškova, u skladu sa svojim privrednim mogućnostima.
Porezni se sustav temelji na načelima jednakosti i pravednosti.
Članak 52.
More, morska obala i otoci, vode, zračni prostor, rudno blago i druga prirodna bogatstva, ali i zemljište, šume, biljni i životinjski svijet, drugi dijelovi prirode, nekretnine i stvari od osobito kulturnog, povijesnog, privrednog i ekološkog
značenja, za koje je zakonom određeno da su od interesa za Državu, imaju njezinu osobitu zaštitu.
Zakonom se određuje način na koji dobra od interesa za Državu mogu upotrebljavati i iskorištavati ovlaštenici prava na njima, te naknada za ograničenja kojima su podvrgnuti.
Članak 53.
Narodna banka središnja je Državna banka.
Narodna banka je samostalna i neovisna i o svom radu izvješćuje Sabor.
Narodnom bankom upravlja i njezinim poslovanjem rukovodi upravitelj Narodne banke.
Osnivanje, cilj, zadaci i nadležnost Narodne banke uređuju se zakonom.
Članak 53.
Državni ured za reviziju je najviša revizijska institucija ZAJEDNICE REPUBLIKA, koja je samostalna i neovisna u svom radu.
Državnim uredom za reviziju upravlja glavni državni revizor, koji o njegovu radu izvješćuje Sabor.
Osnivanje, nadležnost i način rada Državnog ureda za reviziju, uređuju se zakonom.
Članak 54.
Svatko ima pravo na rad i slobodu rada.
Svatko slobodno bira poziv i zaposlenje i svakome je pod jednakim uvjetima dostupno svako radno mjesto i dužnost.
Članak 55.
Svaki zaposleni ima pravo na zaradu skojom može osigurati sebi i obitelji slobodan i dostojan život.
Najduže radno vrijeme određuje se zakonom.
Svaki zaposleni ima pravo na tjedni odmor i plaćeni godišnji odmor i ovih se prava ne može odreći.
Zaposleni mogu imati, u skladu sa zakonom, udjela pri odlučivanju u poduzeću.
Članak 56.
Pravo zaposlenih i članova njihovih obitelji na socijalnu sigurnost i socijalno osiguranje, ureduje se zakonom i kolektivnim ugovorom.
Prava u svezi s porođajem, materinstvom i njegom djece, uređuju se zakonom.
Članak 57.
Posebnu skrb država posvećuje zaštiti branitelja, ratnih vojnih invalida, udovica, roditelja i djece poginulih branitelja.
Posebnu skrb država posvećuje zaštiti osoba s invaliditetom i njihovo uključivanje u društveni život.
Slabima, nemoćnima i drugima, zbog nezaposlenosti ili nesposobnosti za rad nezbrinutim osobama, država osigurava pravo na pomoć za podmirenje osnovnih životnih potreba.
Članak 58.
Republika svima osigurava besplatnu zdravstvenu zaštitu.
Članak 59.
Radi zaštite svojih privrednih i socijalnih interesa, svi zaposleni imaju pravo osnivati sindikate i slobodno u njih stupati i iz njih istupati.
Članak 60.
Jamči se pravo na prekid rada.
U vojsci, policiji, državnoj upravi i javnim službama određenima zakonom, može se ograničiti pravo na prekid rada.
Članak 61.
Obitelj je pod osobitom zaštitom države.
Brak i pravni odnosi u braku, izvanbračnoj zajednici i obitelji, uređuju se zakonom.
Članak 62.
Država štiti materinstvo, djecu i maloljetnike, te stvara socijalne, kulturne, odgojne, materijalne i druge uvjete za dostojan život.
Članak 63.
Roditelji su dužni odgajati, uzdržavati i školovati djecu, te imaju pravo i slobodu samostalno odlučivati o odgoju djece.
Roditelji su odgovorni osigurati pravo djetetu na potpun i skladan razvoj njegove osobnosti.
Tjelesno i duševno oštećeno i socijalno zapušteno dijete ima pravo na osobitu njegu, obrazovanje i skrb.
Djeca su se dužna brinuti o starim i nemoćnim roditeljima.
Država osobitu skrb posvećuje maloljetnicima bez roditelja i onima za koje se ne brinu roditelji.
Članak 64.
Dužnost je svih da štite djecu i nemoćne osobe.
Djeca ne mogu biti primljena na rad prije zakonom određene dobi, niti smiju biti prisiljavana na rad koji štetno utječe na njihovo zdravlje ili ćudoređe, niti im se takav rad smije dopustiti.
Maloljetnici, majke i osobe s invaliditetom, imaju pravo na osobitu zaštitu na radu.
Članak 65.
Obrazovanje je svakome dostupno, pod jednakim uvjetima.
Upisi su besplatni za obavezno osnovno, srednješkolsko obrazovanje, te za dvogodišnju višu školu, a udžbenici su besplatni za osnovne, srednje škole i više škole, te fakultete.
Članak 66. se briše – o privatnim školama i privatnim učilištima.
Članak 67.
Jamči se autonomija sveučilišta.
Sveučilište samostalno odlučuje o svom načinu rada i djelovanju, u skladu sa zakonom.
Članak 68.
Država potiče i pomaže razvitak znanosti, kulture i umjetnosti.
Država štiti znanstvena, kulturna i umjetnička dobra, kao Državne i narodne vrijednosti.
Ustavom i zakonima štite se prava koja proistječu iz znanstvenoga, kulturnog, umjetničkog, intelektualnog i drugog stvaralaštva.
Država potiče bavljenje tjelesnom kulturom i sportske aktivnosti.
Članak 69.
Svatko ima pravo na zdrav život.
Država osigurava uvjete za zdravu okolinu.
Svatko je dužan, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posvećivati zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudske
okoline.
IV. OSNIVANJE DRŽAVNE VLASTI
1. Sabor
Članak 70.
Sabor je predstavničko tijelo i nosilac zakonodavne vlasti.
Članak 71.
Sabor ima najmanje 100, a najviše 160 zastupnika, koji se, na temelju općeg i jednakog biračkog prava, biraju neposredno, tajnim glasanjem.
Članak 72.
Zastupnici se u Sabor biraju na vrijeme od četiri godine.
Zakonom se određuje broj, uvjeti i postupak izbora zastupnika u Sabor.
Članak 73.
Izbori se za zastupnike u Sabor održavaju najkasnije 60 dana nakon isteka mandata ili raspuštanja Sabora.
Prvo zasjedanje Sabora održava se najkasnije 20 dana nakon provedenih izbora.
Sabor se konstituira izborom predsjednika na prvoj sjednici, na kojoj je nazočna većina zastupnika.
Članak 74.
Zastupnici u Saboru nemaju obavezujući mandat.
Zastupnici u Saboru primaju stalnu novčanu naknadu i imaju druga prava određena zakonom.
Članak 75.
Zastupnici u Saboru imaju imunitet.
Zabranjeno je veličanje fašizma i vjerskog radikalizma.
Zastupnik ne može biti pozvan na kaznenu odgovornost, pritvoren ili kažnjen za izraženo mišljenje ili glasanje u Saboru.
Zastupnik ne može biti pritvoren niti se protiv njega može pokrenuti kazneni postupak bez odobrenja Sabora.
Zastupnik može biti pritvoren bez odobrenja Sabora samo ako je zatečen da vrši kažnjivo djelo, za koje je propisana kazna zatvora u trajanju dužem od pet godina.
O takvom se slučaju izvješćuje predsjednik Sabora.
Ako Sabor nije na okupu, odobrenje za pritvaranje zastupnika ili za pokretanje kaznenog postupka, odlučuje Saborsko mandatno - imunitetno povjerenstvo, s time što odluku Povjerenstva mora potvrditi Sabor na prvoj sjednici.
Članak 76.
Trajanje mandata zastupnicima u Saboru može se zakonom produžiti samo u slučaju rata ili u slučajevima iz članka 17. i
101. Ustava.
Članak 77.
Sabor se može raspustiti radi raspisivanja prijevremenih izbora, ako to odluči većina svih zastupnika.
Članak 78.
Sabor redovito zasjeda dva puta godišnje: prvi put, između 15. siječnja i 15. srpnja, i drugi put, između 15. rujna i 15. prosinca.
Sabor zasjeda izvanredno na zahtjev predsjednika Države, Vlade ili većine zastupnika.
Predsjednik Sabora može, uz prethodno pribavljeno mišljenje klubova zastupnika skupštinskih stranaka, sazvati Sabor na izvanredno zasjedanje.
Članak 79.
Sabor ima predsjednika i jednog ili više potpredsjednika.
Način rada Sabora uređuje se poslovnikom, u skladu s Ustavom.
Poslovnik se donosi većinom glasova svih zastupnika.
Članak 80.
Sabor:
-odlučuje o donošenju i promjeni Ustava;
-donosi zakone;
-donosi državni proračun;
-odlučuje o ratu i miru;
-donosi akte kojima izražava politiku Sabora;
-donosi Strategiju nacionalne sigurnosti i Strategiju obrane;
-ostvaruje civilni nadzor nad oružanim snagama i službama sigurnosti;
-odlučuje o promjeni granica;
-raspisuje referendum;
-obavlja izbore, imenovanja i razriješenja, u skladu s Ustavom i sa zakonom;
-nadzire rad Vlade i drugih nositelja javnih dužnosti odgovornih Saboru, u skladu s Ustavom i sa zakonom;
-daje amnestiju za kaznena djela;
-obavlja druge poslove utvrđene Ustavom.
Članak 81.
Brisan.[
NN28/01., čl. 31., 28. 3. 2001. -brisan]
[NN113/00., čl. 24., 9. 11. 2000. -izmjena čl. 81., NN 56/90.]
Članak 82.
Ako Ustavom nije drugačije određeno, Sabor donosi odluke većinom glasova, ukoliko je na sjednici nazočna većina zastupnika.
Zastupnici glasaju osobno.
Članak 83.
Zakone (organski zakoni) kojima se uređuju prava nacionalnih manjina, Sabor donosi s dvotrećinskom većinom glasova svih zastupnika.
Zakone (organski zakoni), kojima se razrađuju Ustavom utvrđene ljudska prava i temeljene slobode, izborni sustav, osnivanje, djelokrug i način rada državnih tijela, te osnivanje i djelokrug lokalne i područne (regionalne) samouprave.
Sabor donosi većinom glasova svih zastupnika.
Odluku iz članka 8. Ustava Sabor donosi s dvotrećinskom većinom glasova svih zastupnika.
Članak 84.
Sjednice su Sabora javne.
Članak 85.
Pravo na predlaganje zakona ima svaki zastupnik, klubovi zastupnika i radna tijela Sabora, te Vlada.
Članak 86.
Zastupnici Sabora imaju pravo postavljati Vladi i ministrima zastupnička pitanja.
Najmanje jedna desetina zastupnika može podnijeti interpelaciju o radu Vlade ili pojedinog njezinog člana.
Postavljanje zastupničkih pitanja i podnošenje interpelacije pobliže se uređuju poslovnikom.
Članak 87.
Sabor može raspisati referendum o prijedlogu za promjenu Ustava, o prijedlogu zakona ili o drugom pitanju iz svog djelokruga.
Predsjednik Države može, na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade, raspisati referendum o prijedlogu
promjene Ustava ili o drugim pitanjima, koja se tiču neovisnosti, jedinstvenosti, teritorijalne cjelovitosti i suverenosti
Države.
O pitanjima iz stavka 1. i 2. ovoga članka Sabor će raspisati referendum u skladu sa zakonom, ako to zatraži deset posto od ukupnog broja birača.
Na referendum mora izaći 50%+1 birač, kako bi referendum bio pravovaljan.
Odluka donesena na referendumu obavezuje.
O referendumu se donosi zakon. Zakonom se mogu propisati i uvjeti za održavanje savjetodavnog referenduma.
Članak 88. se briše : Vlada se nema pravo miješati u rad Saborskih odbora! - Članak 80.:" Sabor nadzire rad Vlade i drugih nosilaca javnih dužnosti odgovornih Saboru, u skladu s Ustavom i sa zakonom".
Članak 89.
Predsjednik Države proglasit će zakone u roku od osam dana, od kada su izglasani u Saboru.
Ako izglasani zakon Predsjednik Države smatra neustavnim, može pokrenuti postupak za ocjenu ustavnosti zakona pred Ustavnim sudom.
Članak 90.
Prije nego što stupe na snagu zakoni i drugi propisi državnih tijela, objavljuju se u "Narodnim novinama".
Propisi tijela, koja imaju javne ovlasti, prije stupanja na snagu moraju biti objavljeni na dostupan način, u skladu sa zakonom.
Zakon stupa na snagu najranije osmi dan od dana njegove objave, osim ako nije, zbog osobito opravdanih razloga, zakonom drukčije određeno.
Zakoni i drugi propisi državnih tijela i tijela, koja imaju javne ovlasti, ne mogu imati povratno djelovanje.
Iz posebno opravdanih razloga, samo pojedine odredbe zakona mogu imati povratno djelovanje.
Članak 91.
Državni se prihodi i rashodi utvrđuju u državnom proračunu.
Sabor donosi državni proračun većinom glasova svih zastupnika.
U zakonu, čija primjena traži financijska sredstva, moraju se predvidjeti njihovi izvori.
Članak 92.
Sabor može osnivati istražna povjerenstva za svako pitanje od javnog interesa.
Istražna povjerenstva imaju sastav, djelokrug i ovlasti, u skladu sa zakonom.
Predsjednika istražnog povjerenstva bira većina zastupnika iz reda oporbenih zastupnika.
Članak 93.
Pučki je pravobranitelj opunomoćenik Sabora za zaštitu ljudskih prava i sloboda, utvrđenih Ustavom, UN-ovim pravnim aktima o ljudskim pravima i slobodama, koje je prihvatila Republika.
Svatko može podnijeti pritužbu pučkom pravobranitelju, ako smatra da su uslijed nezakonitog ili nepravilnog rada državnih tijela, tijela lokalne i područne (regionalne) samouprave i tijela s javnim ovlastima, ugrožena ili povrijeđena njegova ustavna ili zakonska prava.
Pučkog pravobranitelja bira Sabor na vrijeme od osam godina.
Pučki pravobranitelj samostalan je i neovisan u svom radu.
Uvjeti za izbor i razriješenje pučkog pravobranitelja i njegovih zamjenika, djelokrug i način rada, uređuju se zakonom.
Zakonom se, radi zaštite temeljnih ustavnih prava, pučkom pravobranitelju mogu povjeriti i određene ovlasti u odnosu na pravne ifizičke osobe.
Pučki pravobranitelj i ostali opunomoćenici Sabora za promicanje i zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, imaju imunitet kao i zastupnici u Saboru.
2. Predsjednik
Članak 94.
Predsjednik predstavlja i zastupa Državu u zemlji i u inozemstvu.
Predsjednik se brine za redovito i usklađeno djelovanje, te za stabilnost državne vlasti.
Predsjednik je odgovoran za obranu neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti Države.
Članak 95.
Predsjednik se bira na temelju općeg i jednakog biračkog prava, na neposrednim izborima tajnim glasanjem, na vrijeme od pet godina.
Nitko ne može biti biran za Predsjednika više od dva puta.
Na izborima za Predsjednika Države, mora pristupiti 50%+1 birač, kako bi izbori bili pravovaljani.
Ako nije pristupio 50%+1 birač, izbori se ponavljaju za 14 dana.
I na tim ponovljenim izborima mora pristupiti 50%+1 birač, kako bi izbori bili pravovaljani.
Ako i na ponovljenim izborima ne pristupi više od 50% +1 birač, izbori se ponavljaju s novim kandidatima.
Da bi izbori bili pravovaljani i zakoniti, na svim izborima mora pristupiti 50% + 1 birač.
Izbor predsjednika obavlja se najmanje 30, a najviše 60 dana prije isteka mandata.
Prije preuzimanja dužnosti, Predsjednik pred predsjednikom Ustavnog suda i predsjednikom Sabora polaže svečanu zakletvu, s kojom se obvezuje na vjernost Ustavu.
Izbor predsjednika, zakletva i njeno polaganje, uređuje se zakonom.
Članak 96.
Predsjednik ne može obavljati nijednu drugu javnu ili profesionalnu dužnost.
Nakon izbora, Predsjednik Države podnosi ostavku na članstvo u političkoj stranci, o čemu obavještava Sabor.
Članak 97.
U slučaju kraće spriječenosti, uslijed odsutnosti ili bolesti, Predsjednik Republike može povjeriti predsjedniku Sabora da
ga zamjenjuje.
O povratku na dužnost odlučuje Predsjednik.
U slučaju duže spriječenosti uslijed bolesti ili nesposobnosti, a posebno ako Predsjednik Države nije u stanju odlučiti o povjeravanju dužnosti privremenom zamjeniku, predsjednik Sabora preuzima dužnost privremenog predsjednika
Republike.
U slučaju smrti, ostavke koja se podnosi predsjedniku Ustavnog suda i o kojoj se obavještava predsjednik Sabora, ili kada Ustavni sud utvrdi razloge za prestanak mandata Predsjednika, dužnost privremenog predsjednika Države, po sili Ustava,
preuzima predsjednik Sabora.
Izbori za novog Predsjednika Republike moraju se održati u roku od 60 dana od dana preuzimanja dužnosti privremenog predsjednika, sukladno stavku 3. ovoga članka.
Članak 98.
Predsjednik:
-raspisuje izbore za Sabor i saziva ga na prvo zasjedanje;
-raspisuje referendum, u skladu s Ustavom;
-povjerava mandat za sastavljanje Vlade osobi koja, na temelju raspodjele zastupničkih mjesta u Saboru i obavljenih konzultacija, uživa povjerenje većine svih zastupnika;
-daje pomilovanja;
-dodjeljuje odlikovanja i priznanja, određena zakonom;
-obavlja druge dužnosti određene Ustavom.
Članak 99.
Predsjednik Države i Vlada surađuju u oblikovanju i provođenju vanjske politike.
Predsjednik Države, na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade, odlučuje o osnivanju diplomatskih misija i konzularnih ureda u inozemstvu.
Predsjednik, na prijedlog Vlade i uz mišljenje nadležnog odbora Sabora, donosi odluku o postavljanju i opozivu voditelja diplomatskih misija Republike u inozemstvu, uz prethodni supotpis predsjednika Vlade.
Predsjednik prima punomoć i opozivna pisma inozemnih voditelja diplomatskih misija.
Članak 100.
Predsjednik Države vrhovni je zapovjednik vojske.
Predsjednik imenuje i razriješava vojne zapovjednike, u skladu sa zakonom.
Na temelju odluke Sabora, predsjednik Države objavljuje rat i zaključuje mir.
U slučaju neposredne ugroženosti neovisnosti, jedinstvenosti i opstojnosti države, Predsjednik može, uz supotpis predsjednika Vlade, narediti korištenje vojske, iako nije proglašeno ratno stanje.
Članak 101.
Sabor bi morao zasjedati i dok traje ratno stanje.
Ako Sabor ne zasjeda, moraju zasjedati Saborski odbori.
Predsjednik Države, sa saborskim Odborima (kada Sabor ne zasjeda) i s Vladom, rješava sva pitanja vezana za ratno stanje.
Članak 102.
Predsjednik Države može predložiti Vladi da održi sjednicu i razmotri određena pitanja.
Predsjednik Države može biti nazočan sjednici Vlade i sudjelovati u raspravi.
Članak 103.
Predsjednik Republike i Vlada, u skladu s Ustavom i zakonom, surađuju u usmjeravanju rada sigurnosnih službi.
Imenovanje čelnika sigurnosnih službi, uz prethodno pribavljeno mišljenje nadležnog odbora Sabora, supotpisuju Predsjednik Države i predsjednik Vlade.
Članak 104.
Predsjednik Države, na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade, a nakon savjetovanja s predstavnicima klubova zastupnika saborskih stranaka, može raspustiti Sabor, ako, na zahtjev Vlade da se izglasa povjerenje, Sabor Vladi izglasa
nepovjerenje ili u roku od 120 dana od dana predlaganja, ne donese državni proračun.
Predsjednik Države ne može na prijedlog Vlade raspustiti Sabor, dok traje postupak za utvrđivanje njegove odgovornosti za povredu Ustava.
Članak 105.
Postupak za utvrđivanje posebne odgovornosti predsjednika Republike može pokrenuti Sabor, s dvotrećinskom većinom svih zastupnika.
O odgovornosti predsjednika Države odlučuje Ustavni sud s dvotrećinskom većinom svih sudaca.
Ustavni sud mora donijeti odluku o odgovornosti Predsjednika Države za povredu Ustava u roku od 30 dana od dana zaprimanja prijedloga s kojim se pokreće odgovornost Predsjednika za povredu Ustava.
Ako Ustavni sud utvrdi njegovu odgovornost, predsjedniku prestaje dužnost po sili Ustava.
Članak 105.a
Predsjednik Države ima imunitet nepovredivosti.
Predsjednik ne može biti pritvoren, niti se protiv njega može pokrenuti kazneni postupak, bez prethodnog odobrenja Ustavnog suda.
Predsjednik može biti pritvoren bez odobrenja Ustavnog suda samo ako je zatečen da čini kazneno djelo, za koje je propisana kazna zatvora u trajanju dužem od pet godina.
U takvom slučaju državno tijelo koje je Predsjednika pritvorilo, dužno je o tome odmah obavijestiti predsjednika Ustavnog suda, predsjednika Vlade i predsjednika Sabora.
Članak 106.
Predsjednika u obavljanju njegovih dužnosti savjetuju saborski odbori i javnost.
3. Vlada
Članak 107.
Vlada obavlja izvršnu vlast u skladu s Ustavom i zakonom.
Članak 108.
Vladu čine predsjednik, jedan ili više potpredsjednika i ministri.
Predsjednik i članovi Vlade ne smiju obavljati nijednu drugu javnu ili profesionalnu dužnost.
Članak 109.
Članove Vlade predlaže osoba kojoj je Predsjednik Države povjerio mandat za sastav Vlade.
Odmah po sastavljanju Vlade, a najkasnije u roku od 30 dana od prihvaćanja mandata, mandatar je dužan program Vlade i Vladu predstaviti Saboru i zatražiti glasanje o povjerenju.
Vlada stupa na dužnost kad joj povjerenje iskaže većina svih zastupnika u Saboru.
Predsjednik Vlade i članovi Vlade polažu svečanu zakletvu pred Saborom.
Tekst zakletve utvrđuje se zakonom.
Na temelju odluke Sabora o iskazivanju povjerenja Vladi, rješenje o imenovanju predsjednika Vlade donosi Predsjednik Republike, uz supotpis predsjednika Sabora, a rješenje o imenovanju članova Vlade donosi predsjednik Vlade, uz supotpis predsjednika Sabora.
Članak 109.a
Ako mandatar ne sastavi Vladu u roku od 30 dana od dana prihvaćanja mandata, Predsjednik države mu može produžiti mandat za najviše još 30 dana.
Ako ni u tom roku mandatar ne uspije sastaviti Vladu ili ako predložena ne dobije povjerenje Sabora, Predsjednik će povjeriti mandat za sastav Vlade onom zastupniku kojeg predloži Sabor.
Članak 109.b
Ako Vlada ne bude sastavljena u skladu sa člankom 109. i 109.a Ustava, Predsjednik će imenovati privremenu Vladu, u koju će ući članovi Odbora Sabora i istodobno će raspisati prijevremene izbore za Sabor.
Članak 110.
Vlada:
-predlaže zakone i druge akte Saboru;
-predlaže državni proračun i završni račun;
-provodi zakone i druge odluke Sabora,
-donosi uredbe za izvršenje zakona;
-vodi vanjsku i unutarnju politiku;
-usmjerava i nadzire rad državne uprave;
-brine o privrednom razvitku zemlje:
-usmjerava djelovanje i razvitak javnih službi;
-obavlja druge poslove određene Ustavom i zakonom.
Članak 111.
Osnivanje, način rada, odlučivanje i vrste akata koje Vlada donosi, propisuju se zakonom i poslovnikom.
Članak 112.
Vlada je odgovorna Saboru.
Predsjednik i članovi Vlade zajednički su odgovorni za odluke koje donosi Vlada, a osobno su odgovorni za svoje područje rada.
Članak 113.
Na prijedlog najmanje jedne petine zastupnika u Saboru, može se pokrenuti pitanje povjerenja predsjedniku Vlade, pojedinom njezinom članu, ili Vladi u cjelini.
Glasanje o povjerenju Vladi može zahtijevati i njen predsjednik.
Ne može se raspravljati i glasati o povjerenju prije nego protekne sedam dana od dana dostave prijedloga Saboru.
Rasprava i glasanje o povjerenju mora se provesti najkasnije u roku od 30 dana od dana dostave prijedloga Saboru.
Odluka o nepovjerenju je donijeta akoje za nju glasala većina od ukupnog broja zastupnika u Saboru.
Ako Sabor odbije prijedlog za izglasavanje nepovjerenja, zastupnici koji su ga postavili ne mogu ponovno podnijeti isti prijedlog prije isteka roka od šest mjeseci.
Ako se izglasa nepovjerenje predsjedniku Vlade ili Vladi u cjelini, predsjednik Vlade i Vlada podnose ostavku.
Ako se u roku od 30 dana ne izglasa povjerenje novom mandataru i članovima koje predlaže za sastav Vlade, predsjednik Sabora obavijestit će o tome Predsjednika države.
Nakon primljene obavijesti predsjednika Sabora, Predsjednik će odmah donijeti odluku o raspuštanju Sabora i istovremeno raspisati izbore za Sabor.
Ako se izglasa nepovjerenje pojedinom članu Vlade, predsjednik Vlade može predložiti drugoga člana Saboru ili predsjednik Vlade i Vlada mogu podnijeti ostavku.
U svim slučajevima kada predsjednik Vlade ili Vlada podnesu ostavku, postupit će se u skladu sa stavkom 7. ovoga članka.
Članak 114.
Osnivanje, poslovi državne uprave i način njihovog obavljanja uređuju se zakonom.
Određeni poslovi državne uprave mogu se zakonom povjeriti tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravnim osobama koje imaju javne ovlasti.
Zakonom i drugim propisima uređuje se status državnih službenika, te radno-pravni status namještenika.
4. Sudska vlast
Članak 115.
Sudsku vlast obavljaju sudovi.
Sudsku vlast je samostalna i neovisna.
Sudovi sude na temelju Ustava, zakona i Povelje UN-a.
Članak 116.
Vrhovni sud, kao najviši sud, osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.
Predsjednika Vrhovnog suda, uz prethodno mišljenje Opće sjednice Vrhovnog suda i nadležnog odbora Sabora, na prijedlog Predsjednika države, bira i razriješava Sabor.
Predsjednik Vrhovnog suda bira se na četiri godine.
Osnivanje, sastav sudova, način rada, te postupak pred sudovima, uređuje se zakonom.
Članak 117.
Sudske su rasprave javne i presude se izriču javno, u ime Republike.
Javnost se može isključiti iz cijele rasprave ili njezina dijela zbog razloga koji su nužni u demokratskom društvu radi interesa morala, javnog reda ili državne sigurnosti, posebno ako se sudi maloljetnicima, ili radi zaštite privatnog života
stranaka, ili u bračnim sporovima i postupcima u vezi sa skrbništvom i posvojenjem, ili radi čuvanja vojne, službene ili poslovne tajne i zaštite sigurnosti i obrane Države, ali samo u opsegu koji je, po mišljenju suda, bezuvjetno potreban u posebnim okolnostima, u kojima bi javnost mogla biti štetna za interese pravde.
Članak 118.
Sudska dužnost povjerava se osobno sucima.
U suđenju sudjeluju suci porotnici i sudski savjetnici, u skladu sa zakonom.
Članak 119.
Suci imaju imunitet u skladu sa zakonom.
Suci i suci porotnici koji sudjeluju u suđenju, ne mogu biti pozvani na odgovornost za izraženo mišljenje ili glasanje pri donošenju sudbene odluke, osim ako se radi o kršenju zakona od strane suca, koje je kazneno djelo.
Sudac ne može u postupku pokrenutom zbog kaznenog djela učinjenog u obavljanju sudačke dužnosti biti pritvoren, niti mu može biti određen istražni zatvor bez odobrenja Državnog sudskog vijeća.
Članak 120.
Sudska dužnost je stalna.
Sudac će biti razriješen sudačke dužnosti:
-ako to sam zatraži;
-ako trajno izgubi sposobnost obavljati svoju dužnost;
-ako bude osuđen za kazneno djelo koje ga čini nedostojnim obavljanja sudačke dužnosti;
-ako , u skladu sa zakonom, zbog počinjenoga teškoga stegovnog djela, tako odluči Državno sudsko vijeće;
-kad navrši sedamdeset godina.
Protiv odluke o razriješenju sudačke dužnosti, sudac ima pravo u roku od 15 dana od dana dostave odluke, podnijeti Ustavnom sudu žalbu, o kojoj Ustavni sud odlučuje na način i u sastavu određenom Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu.
Protiv odluke Državnoga sudskog vijeća o odgovornosti, sudac ima, u roku od 15 dana od dana dostave odluke, pravo na žalbu Ustavnom sudu.
O žalbi odlučuje Ustavni sud na načini i po postupku kako je to određeno Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu.
U slučajevima iz stavka 3. i 4. ovog članka, Ustavni sud dužan je odlučiti u roku od 30 dana od primitka žalbe.
Odluka Ustavnog suda isključuje pravo na ustavnu tužbu.
Sudac ne može biti premješten protivno njegovoj volji, osim u slučaju ukidanja suda ili preustroja suda, u skladu sa zakonom.
Sudac ne može obavljati službu ili posao koje je zakon odredio kao nespojive sa sudskom dužnošću.
Članak 121.
Državno sudsko vijeće je samostalno i neovisno tijelo, koje osigurava samostalnost i neovisnost sudske vlasti u Republici.
Državno sudsko vijeće, u skladu s Ustavom i zakonom, samostalno odlučuje o imenovanju, napredovanju, premještaju,
razriješenju i odgovornosti sudaca i predsjednika sudova, osim predsjednika Vrhovnog suda.
Odluke iz stavka 2. ovoga članka Državno sudsko vijeće donosi na nepristran način, a na temelju kriterija propisanih zakonom.
Državno sudsko vijeće sudjeluje u osposobljavanju i usavršavanju sudaca i drugog pravosudnog osoblja.
Državno sudsko vijeće ima jedanaest članova, a čine ga sedam sudaca, dva sveučilišna profesora pravnih znanosti i dva saborska zastupnika, od kojih jedan iz redova oporbe.
Članovi Državnoga sudskog vijeća biraju predsjednika između sebe.
Predsjednici sudova ne mogu biti birani za članove Državnoga sudskog vijeća.
Članovi Državnog sudskog vijeća biraju se na razdoblje od četiri godine, s tim da članom Državnog sudskog vijeća nitko ne može biti više od dva puta.
Djelokrug, ustrojstvo, način izbora članova i način rada Državnog sudskog vijeća, uređuju se zakonom.
5. Državno odvjetništvo
Članak 121.a
Državno odvjetništvo je samostalno i neovisno pravosudno tijelo, ovlašteno i dužno postupati protiv počinitelja kaznenih i drugih kažnjivih djela, poduzimati pravne radnje radi zaštite državne imovine , te podnositi pravna sredstva za zaštitu
Ustava i prava.
Glavnog državnog odvjetnika Zajednice Republika imenuje na vrijeme od četiri godine Sabor, na prijedlog Vlade, uz prethodno mišljenje nadležnog odbora Sabora.
Zamjenike državnih odvjetnika, uskladu s Ustavom i zakonom, imenuje, razriješava i o njihovoj odgovornosti odlučuje Državno odvjetničko vijeće.
Odluke iz stavka 3. ovoga članka Državnog odvjetničko vijeće donosi na nepristran način, a na temelju kriterija propisanih zakonom.
Zamjenici državnog odvjetnika državnoodvjetničku dužnost obavljaju stalno.
Državnoodvjetničko vijeće ima jedanaest članova, a čine ga sedam zamjenika državnog odvjetnika, dva sveučilišna profesora pravnih znanosti i dva saborska zastupnika, od kojih jedan iz redova oporbe.
Članovi Državnog odvjetničkog vijeća biraju se na vrijeme od četiri godine, s tim da članom Državnog odvjetničkog vijeća nitko ne može biti više od dva puta.
Članovi Državnog odvjetničkog vijeća biraju predsjednika između sebe.
Čelnici državnih odvjetništava ne mogu biti birani za članove Državnog odvjetničkog vijeća.
Djelokrug, ustrojstvo, način izbora članova i način rada Državnog odvjetničkog vijeća, uređuju se zakonom.
Ustanovljavanje, osnivanje, djelokrug i nadležnost državnog odvjetništva, uređuju se zakonom.
V. USTAVNI SUD
Članak 122.
Ustavni sud čine trinaest sudaca, koje bira Sabor s dvotrećinskom većinom glasova ukupnog broja zastupnika iz reda istaknutih pravnika, osobito sudaca, državnih odvjetnika, odvjetnika i sveučilišnih profesora pravnih znanosti, na način i u
postupku propisanim ustavnim zakonom.
Mandat suca Ustavnog suda traje osam godina, a produžuje se do stupanja nadužnost novog suca, u slučaju da do njegova isteka novi sudac nije izabran ili nije stupio na dužnost, a iznimno, najdulje do šest mjeseci.
Postupak kandidiranja sudaca Ustavnog suda i predlaganja za izbor Saboru, provodi odbor Sabora, nadležan za Ustav.
Ustavni sud bira predsjednika suda na vrijeme od četiri godine.
Članak 123.
Suci Ustavnog suda ne mogu obavljati nikakvu drugu javnu ni profesionalnu dužnost.
Suci Ustavnog suda imaju imunitet kao i zastupnici u Saboru.
Članak 124.
Sudac Ustavnog suda može biti razriješen dužnosti prije isteka vremena na koje je izabran, ako zatraži razriješenje, ako bude osuđen na zatvorsku kaznu, ili ako trajno, što utvrđuje sam Sud, izgubi sposobnost da obavlja svoju dužnost.
Članak 125.
Ustavni sud:
-odlučuje o suglasnosti zakona s Ustavom;
-odlučuje o suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonom;
-može ocjenjivati ustavnost zakona, te ustavnost i zakonitost drugih propisa koji su prestali važiti, ako od tog prestanka do podnošenja zahtjeva ili prijedloga za pokretanje postupka nije prošlo više od godine dana;
-odlučuje povodom ustavnih tužbi protiv pojedinačnih odluka državnih tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, te pravnih osoba s javnim ovlastima, kad su tim odlukama povrijeđena ljudska prava i temeljne
slobode, kao i pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu, zajamčeni Ustavom;
-prati ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti, te o uočenim pojavama neustavnosti i nezakonitosti, obavještava Sabor;
-rješava sukob nadležnosti između tijela zakonodavne, izvršne i sudske vlasti;
-odlučuje, u skladu s Ustavom, o odgovornosti predsjednika države;
-nadzire ustavnost programa i djelovanja političkih stranaka i može,u skladu s Ustavom, zabraniti njihov rad;
-nadzire ustavnost i zakonitost izbora i državnog referenduma i rješava izborne sporove koji nisu u djelokrugu sudova;
-obavlja druge poslove određene Ustavom.
Članak 125.a
Ako Ustavni sud utvrdi da nadležno tijelo nije donijelo propis za izvršenje odredaba Ustava, zakona i drugih propisa, a bilo je dužno takav propis donijeti, o tome obavještava Vladu, a o propisima koje je bila dužna donijeti Vlada, obavještava Sabor.
Članak 126.
Ustavni sud ukinut će zakon, ako utvrdi da je neustavan.
Ustavni sud ukinut će ili poništiti drugi propis, ako utvrdi da je neustavan ili nezakonit.
U slučajevima iz članka 125. stavka 1. podstavka 3. Ustava, ako Ustavni sud utvrdi da zakon nije bio u skladu s Ustavom ili da drugi propis nije bio u skladu s Ustavom i zakonom, donijet će odluku o utvrđenju neustavnosti ili nezakonitosti.
Članak 127.
Postupak i uvjeti za izbor sudaca Ustavnog suda i prestanak njihove dužnosti, uvjeti i rokovi za pokretanje postupka ocjene ustavnosti i zakonitosti, postupak i pravno djelovanje njegovih odluka, zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda
zajamčenih Ustavom i druga pitanja važna za izvršavanje dužnosti i rad Ustavnog suda, uređuju se ustavnim zakonom.
Ustavni zakon donosi se po postupku određenome za promjenu Ustava.
Način rada Ustavnog suda uređuje se njegovim poslovnikom.
VI. MJESNA, LOKALNA I PODRUČNA (REGIONALNA) SAMOUPRAVA
Članak 128.
Državljanima se jamči pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu.
Pravo na samoupravu ostvaruje se preko lokalnih, odnosno područnih (regionalnih) predstavničkih tijela, koja su sastavljena od članova izabranih na slobodnim i tajnim izborima, na temelju neposrednog, jednakog i općeg biračkog prava.
Državljani mogu neposredno sudjelovati u upravljanju lokalnim poslovima, putem zborova, referenduma i drugih oblika
neposrednog odlučivanja, u skladu sa zakonom i statutom.
Članak 129.
Jedinice lokalne samouprave su općine i gradovi i njihovo područje određuje se na način propisan zakonom.
Zakonom se mogu ustanoviti i druge jedinice lokalne samouprave.
Jedinice područne (regionalne) samouprave su županije.
Područje županije određuje se na način propisan zakonom.
Zakonom se može glavnom gradu Zagrebu utvrditi položaj županije.
Većim gradovima u državi, zakonom se mogu dati ovlasti županije.
U naselju ili dijelu naselja mogu se, uskladu sa zakonom, osnivati oblici mjesne samouprave.
Članak 129.a
Jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe stanovništva, a osobito poslove koji se odnose na uređenje naselja i stanovanja, prostorno i urbanističko planiranje, komunalne djelatnosti, brigu o djeci, socijalnu skrb, primarnu zdravstvenu zaštitu, odgoj i osnovno obrazovanje, kulturu, tjelesnu kulturu i sport, tehničku kulturu, zaštitu potrošača, zaštitu prirodne okoline, protupožarnu i civilnu zaštitu.
Jedinice područne (regionalne) samouprave obavljaju poslove od područnog (regionalnog) značenja, a osobito poslove koji se odnose na školstvo, zdravstvo, prostorno i urbanističko planiranje, privredni razvoj, promet i prometnu
infrastrukturu, te planiranje i razvoj mreže obrazovnih, zdravstvenih, socijalnih i kulturnih ustanova.
Poslovi lokalnog i područnog (regionalnog) djelokruga uređuju se zakonom.
Prilikom dodjeljivanja tih poslova prednost će imati ona tijela koja su najbliža stanovništvu.
Prilikom određivanja djelokruga jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, mora se voditi računa o širini i prirodi poslova i o zahtjevima učinkovitosti i ekonomičnosti.
Članak 129.b
Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave imaju pravo, u okviru zakona,sa svojim statutima samostalno urediti unutarnje ustrojstvo i djelokrug svojih tijela, te ih prilagoditi lokalnim potrebama i mogućnostima.
Članak 130.
U obavljanju poslova iz svojeg djelokruga, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave samostalna su i podliježu samo nadzoru ustavnosti i zakonitosti ovlaštenih državnih tijela.
Članak 131.
Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave imaju pravo na vlastite prihode, s kojima slobodno raspolažu u obavljanju poslova iz svojeg djelokruga.
Prihodi jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave moraju biti razmjerni njihovim ovlastima, predviđenim Ustavom i zakonom.
Država je dužna novčano pomagati slabije jedinice lokalne samouprave, u skladu sa zakonom.
VII. MEĐUNARODNI ODNOSI
1.Međunarodni ugovori
Članak 132.
U skladu s Ustavom, zakonom i s pravilima UN-a, sklapanje međunarodnih ugovora u nadležnosti je, ovisno o naravi i sadržaju međunarodnog ugovora, Predsjednika, Vlade i Sabora.
Članak 133.
Sabor potvrđuje međunarodne ugovore vojne i političke naravi, koji ne smiju biti u suprotnosti s Poveljom UN-a.
Članak 134.
Ugovori s UN-om, koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, čine dio unutarnjega pravnog poretka države.
Njihove se odredbe mogu mijenjati ili ukidati samo uz uvjete i na način koji su u njima utvrđeni, ili suglasno s općim pravilima UN-ovog međunarodnog prava.
2. Zabrana udruživanja
Članak 135.
Zabranjuje se pokretanje postupka udruživanja Zajednice Republika u savez s drugim državama, u kojem bi udruživanje dovelo, ili moglo dovesti do udruživanja s Evropskom unijom, ili do obnavljanja Austro-Ugarske države, ili Kraljevine
Srba, Hrvata i Slovenaca, ili Jugoslavije, odnosno nekog Balkanskog državnog saveza u bilo kojem obliku, ili nekih Regionalnih državnih Dunavskih, Mediteranskih, Ilirskih i Jadranskih saveza, državnih saveza sa Jugoistočnom Evropom.
Poglavlje VIIA o Evropskoj Uniji, briše se.
Obrazloženje:
ZAJEDNICA REPUBLIKA neodvojiv je dio Zajednice neovisnih država, Slavenske ZND-a.
VIII. PROMJENA USTAVA
Članak 136.
Pravo da predloži promjenu Ustava ima najmanje jedna petina zastupnika u Saboru, predsjednik Države i Vlada.
Članak 137.
Sabor odlučuje da li će pristupiti promjeni Ustava većinom glasova svih zastupnika.
Nacrt promjene Ustava Sabor utvrđuje većinom glasova svih zastupnika.
Članak 138.
O promjeni Ustava odlučuje Sabor dvotrećinskom većinom glasova svih zastupnika.
Članak 139.
Promjenu Ustava proglašava Sabor.
Šiljak Boris
Ako ne za dr. Ekpena, što ću učiniti da obnovim radost u braku, neka dobar Bog nastavi blagosloviti dr. Ako prolazite kroz razbijanje, dr Ekpen je savršeno rješenje za vas. Kontaktirajte ga danas na (ekpentemple@gmail.com) ili whatsapp +2347050270218.
OdgovoriIzbriši